- U banani smo, dragi naši sugrađani, govori premijer ljudima koji su ga izabrali da govori.

A onda jedan ekonomski stručnjak to prevede na jezik svih ostalih: - Nismo mi u banani, mi smo u govnima. Tu riječ svi razumijemo. I nitko ne može reći da ne shvaća.
„U banani“, se može različito interpretirati. Jer, od banane se može napraviti frape, koji je jako ukusan. Ali ovo drugo-tu nema dvojbe.

I što sada? Kada smo tu gdje jesmo. Paničariti ili ne paničariti-to je pitanje… Preko medija dolaze jasne poruke: Paničariti! Frka je! Opako! Banana! Snimke banaka koje propadaju. Ljudi koje izlaze sa svojih dobro plaćenih radnih mjesta sa kartonskim kutijama. A unutra su njihove stvari. - Ovo smo ja i moja kartonska kutija. Hoće li me netko zaposliti?

Pa se govori da je kriza u automobilskoj industriji. Naravno, ljudi koji su vidjeli slike drugih kako odlaze sa posla, odlučili su ne kupiti onaj novi auto. Malo će pričekati da dođu neka bolja vremena. I kada se broj tih ljudi koji su odlučili ne kupiti popeo na neki veliki broj, čitava automobilska industrija našla se u problemima. I tako dolazimo do jednog zanimljivog paradoksa.

Da bi se nekako izvukli iz nadolazeće krize o kojoj svi govore, ljudi, kako smo rekli-štede. Logično. Ali, tako samo stvaraju još veće probleme. Jer se ništa ne dešava. Trebaju trošiti! Još više!
Brod plovi po moru. Ima veliku rupu u oplati. Čim stane, voda počinje ulaziti u njega. Međutim, dok plovi, voda ne stigne utjecati. I što brže plovi to manje vode može ulaziti u probušeni brod. Za sve ljude na brodu, najbolje bi bilo što brže ploviti. Kružiti morem bez ikakvog cilja. Ukrug, tamo pa natrag pa tamo pa natrag. Dokle god se gibaju, oni su živi. Ukoliko se slučajno ugasi motor, moraju svi prionuti na veslanje. Svom snagom. – Dragi sugrađani, dolaze teška vremena. Moramo svi prionuti kao bi se othrvali ovim izazovima koji nam predstoje. Drugim riječima-ajmo na vesla!

Poziv na veslanje može se poslati na dva načina. U potrošačkom društvu, motor pokretač broda je potrošnja. Ona proizvodi ponudu. A ova stvara radna mjesta. Koja, opet, generiraju potrošnju. Kada je stvar malo zastala, vladajući u zapadnoj Europi odlučili su ponovo pokrenuti potrošnju.

Smanjili su poreze. Pa su stvari postale jeftinije. I ljudi su opet odlučili kupovati. A da bi imali što kupovati, treba proizvoditi. A da bi se proizvodilo-trebaju radnici. Koji zarađuju plaću. I onda je troše. Motor radi! Vozimo se! Imali smo malih problema, sada je opet sve u redu. I što je najbolje, nitko nikoga nije prisiljavao. Sve se vrti sa smiješkom.

U Hrvatskoj imamo drugačiji pristup. Jedan od načina na koji se želi pokrenuti gospodarstvo je-kazna. Ukoliko ne obrađujete svoju zemlju-biti ćete kažnjeni.

Cilj je isti-pokrenuti pokvareni stroj. Kako ima puno neobrađene zemlje, vlasnici je neće moći sami obrađivati. Pa će zaposliti nezaposlene. I dati im plaću. A onda će ovi trošiti svoju plaću. I to će pokrenuti proizvodnju. I juuhu! Vozimo se! Samo što smo pokrenuti prisilom. A vlasnici zemlje morati će raditi ono što ne žele. Jer, da su htjeli obrađivati svoju zemlju, obrađivali bi je.

- Putnici, u banani smo.
- Što to znači?
- Znači da moramo više trošiti.
- Još više?
- Još! Još! Još! i Još!
- A što kada sve potrošimo?
- Onda ćemo jesti banane. Otuda je sve i počelo.


photo by darek tyka