Buđenje iz anestezije

Većina operativnih zahvata na psima i macama obavlja se u općoj anesteziji. Ovisno o vrsti zahvata, potrebna je kraća ili duža njega nakon samog buđenja. Buđenje iz anestezije smatramo dijelom anestezijskog postupka. U tom periodu pas ili maca još su pod nadzorom veterinara. Opravo ovaj period je za životinju vrlo delikatan. Ona ne zna što joj se dogodilo, osjeća se nemoćno, pretpostavljam da im se isto kao i ljudima vrti u glavi, ne mogu ustati, a, za razliku od nas, ne mogu shvatiti da su bili operirani i da se sada bude iz anestezije.

Psi i mace reagiraju vrlo različito pa je i buđenje iz anestezije kod svake životinje različito i vrlo individualno. Neke hvata panika, pa pokušavaju ustati iako ne mogu, neki cvile, dok drugi bespomoćno leže i samo gledaju te se i ne pokušavaju pomaknuti. Osobno preferiram da je vlasnik psa kraj njega neposredno nakon buđenja, tako da čim pas postane svjestan svoje okoline, u njoj vidi i osjeti svog vlasnika koji će najbolje znati umiriti preplašenu životinju. Isto važi i za mace koje žive u stanu. 

Ponekad je dovoljno psa samo pogladiti, a neke je potrebno uzeti na ruke da osjete prisutnost svoga vlasnika. Važno je da je vlasnik smiren te da se mirnim tonom obraća svojem ljubimcu. Poželjno je da u tom periodu nema glasnih zvukova kao ni uznemirujućih svjetlosnih efekata (bljeskanje televizije, zvonjava telefona), da pas leži u polumraku uz prisutnost bliskih ljudi. Kod mačaka su, zbog vrste anestezije, postoperativna tišina i polumrak vrlo važni jer u suprotnom može doći do jakog razdraženja mace koje sliči epileptičkom napadu. Upravo zbog toga nastojimo da se mace probude u veterinarskoj ambulanti. Taj period traje otprilike pola sata do sat vremena. Nakon toga, kada maca već diže glavicu, oblizuje se , može ići na kućnu njegu, a vlasnicima često preporučimo da mace budu 12 sati u transporteru kako bi se smanjila mogućnost nezgodnog skoka, pada ili povrede.

Ovisno o vrsti zahvata , najčešće je potrebno da operirana životinja miruje. Kod mačaka je to najlakše izvedivo ako im kretanje ograničimo tako da ih udobno smjestimo u transportnu kutiju, a kod pasa je najsigurnije da leže na podu (ne na krevetu kako ne bi skočili).

Dovoljan je trenutak nepažnje da se bolesna životinja pokuša ustati te tako padne s kauča ili fotelje što može biti iznimno opasno. Ponekad je mirovanje prava muka za vlasnika ukoliko se radi o temperamentnom psu, no srećom potrebna su najčešće samo 24 sata.

Zbog perioda buđenja, koje nije uvijek ugodan prizor za vlasnika, većinu zahvata obavljamo ujutro. Tako je mali pacijent do noći već budan i vlasnici mirnije provedu noć. Kod neodgodivih zahvata koje smo prisiljeni raditi u poslijepodnevnim satima, vlasnike čeka  noć probdjevena uz njihovog ljubimca, a svaka promjena na bolesnom psu ili maci po noći nam izgleda strašnije. Većina ambulanti po noći nema na raspolaganju ni svoje osoblje ni laboratorij, pa je tako i rješavanje mogućih postoperativnih komplikacija značajno otežano.

Uvijek imajte na umu da ni pas ni maca ne mogu razumjeti što se događa. Oni samo  znaju da se osjećaju loše i da su sasvim nemoćni. Vi ste tu da im olakšate na, za njih, najbolji mogući način - da ste kraj njih.