U svom fizioterapeutskom poslu, u posljednjih desetak godina, susretao sam se sa mnogim predrasudama, vezanim kako uz nastajanje nekih bolesti i bolnih stanja, tako i uz njihovo liječenje. Kako predrasude u principu nastaju iz neznanja, tako je i znanje jedni lijek za njih. Moram isto tako priznati da je to mnogo puta bio sizifov posao, jer neke se ljude, naprosto ne da urazumiti. Ali i to je dio ovog posla. Čak i kada su vam namjere najčistije, nije rečeno da će smisao vaših riječi doći do cilja. No, ljudi kao ljudi, koliko nas, toliko različitih mišljenja i razmišljanja. Ono što me smeta jesu predrasude koje su još uvijek prisutne kod ljudi od struke, a vezane su uz kineziterapiju, ili vježbanje u svrhu liječenja. Te predrasude, kombinirane sa ustaljenom praksom da se mirovanje, longete i gips primjenjuju i onda kada to nije nužno, ili pak u prevelikom vremenskom periodu, često su znale uzrokovati produljenje ukupnog liječenja jedne ozljede ili bolesti, a pacijentima prouzročiti nove neugodnosti i bolove. To ni u kom slučaju ne znači da je mirovanje uvijek štetno, naprotiv, ali razloge za njegovu primjenu uvijek nanovo treba staviti pod lupu. Isto je i sa longetama i gipsom, a posebno sa duljinom njihove primjene. Naime, mirovanje uvijek ima svoje nuspojave, koje se pojavljuju već unutar prvih 48 sati, a da bi posve postale vidljive u prvom tjednu. Kasnije je te posljedice mirovanja teško, a ponekad i nemoguće liječiti, stoga doista mislim da je dobro dva puta razmisliti prije no što se odredi mirovanje na dulji rok. Još je jedan dio naše medicinske prakse, koji teško da prati moderna gibanja u ovoj znanosti, a to su poštede. Pa tako često puta prvi savjet koji dobijete na ulasku u ordinaciju jest da nešto ne smijete više raditi. Tako kod križobolje izostaje dizanje tereta, kod artroza hodanje i trčanje, kod nekih drugih sistemskih bolesti nešto drugo. U glavnom, kretanje se ponovno svodi na minimum. Da ne spominjem omiljenu uzrečicu koju prvi put čuju ljudi srednjih godina, a da bi je poslije slušali cijeli život:"Ovo više nije za Vas." A predrasude unutar preventivne kineziterapije, odnosno rekreativnog sporta su i najveće. Kada se završi liječenje nekog bolnog sindroma, kao što je npr. križobolja, u pravilu savjetujem čovjeku da se počne baviti nekim rekreativnim sportom, a to je u našim uvjetima u glavnom fitnes, naprosto jer drugog izbora često i nema. Nerijetko se događalo da liječnik zabrani ili u najmanju ruku zavrti glavom na spomen teretane i umjesto nje odredi novu poštedu. Kojeg li apsurda, jer što se više štedimo, to su naše sposobnosti manje, a s tim i potreba za novim poštedama raste. Posljednja je kap u moru ona predrasuda s kojom mi je došao jedan vrlo mladi sportaš kojem sam preporučio rad u teretani kao jedan dio liječenja njegovih problema. On je naime na školskom sistematskom pregledu rekao da ide u teretanu, na što je liječnica savjetovala veliki oprez, jer da rad s utezima može usporiti ili onemogućiti daljnji rast(??!!??). Kretanje i pokret je naprosto prirodno stanje našeg vlastitog organizma, dok je mirovanje nešto neprirodno i prisilno, a cilj liječenja i preventivnih postupaka svakako je vraćanje funkcije u prirodne okvire. Kod primjene kretanja u tu svrhu, posebice rekreativnog sporta valja imati i vlastito iskustvo, a ne samo teoretski znati da je to nešto dobro. Tako bi unutar obrazovanja liječnika trebalo uklopiti i praktični dio rekreativnog sporta. I bilo je tako, barem do sada i barem na Medicinskom fakultetu Riječkog sveučilišta. Ali to više nije tako. Novi dekan više nema razumijevanja za fizičku kulturu kao predmet koji nešto znači njegovim studentima, pa će i ono malo saznanja o tome koliko je dobro redovito se kretati, stanovati na nekoj drugoj adresi, jer niti minimum uvjeta za realizaciju tog programa više ne postoji. A moram reći, da je prof. Glavičić koji je i za vrijeme mog studija natjerivao lijene studente da izađu iz zadimljene kantine i otiđu na poneko planinarenje ili u kakav fitness centar, bio u pravu toliko mnogo puta. Tada to nisam shvaćao. Kasnije, mnogi sportaši koje sam liječio, svoj brzi povratak u trening i natjecanje duguju, između ostalog i praktičnom znanju koje je prenio na sve nas.