Buhe su maleni, smeđi insekti bez krila, tijelo im je uzdužno spljošteno. Imaju tri para vrlo snažnih nogu koje im omogućuju nevjerojatno velike skokove. Upravo skakanjem buha prelazi s jednog domaćina na drugog. Vrsta buhe koju najčešće nalazimo na psima i mačkama je tzv. "mačja buha" (Ctenocephalides felis). Iako je njen prvi domaćin nekada bila mačka, danas nije vrstno specifična pa ćemo je naći na psu. Iako psi imaju "svoju" vrstu buha (Ctencephalides canis) izgleda da je mačja prilagodljivija, pa se je raširala više od pasje buhe. Kao što sam rekla, mačja buha nije naročito izbirljiva, pa će sa psa ili mace rado prijeći na čovjeka. U našim krajevima se uglavnom srećemo s mačjom buhom kako na macama tako i na psima, pa ću ovdje opisati razvojni krug upravo te buhe. Nerijetko nam se javljaju i vlasnici pasa i mačaka koji postanu žrtve buha (prvenstveno po donjem dijelu nogu) a često nisu ni znali da u svojoj gustoj dlaci njihova maca skriva vojsku ovih nametnika. Odrasla buha živi na svom domaćinu. Čim locira potencijalnog domaćina, buha skoči na njega i u roku 24 sata počinje leći jajašca. Dnevno može položiti 40 jajašca. Ukoliko se životinja ne češe, buha može na njoj preživjeti 100 dana, no većina ih opstane dva do tri tjedna jer se infestirane životinje počnu češkati i grickati, pa tako uspiju odstraniti dio buha. Na taj način maca ili pas sami mogu odstraniti samo do 20% buha koji se na njima nalaze. Buha siše krv, a dobar dio te krvi izlučuje fecesom koji služi kao hrana larvi koja će se razviti iz jajašca. Poležena jajašca ne ostaju na domaćinu već se "otkotrljaju" na tlo (nisu ljepljiva). Za koliko vremena će se ponovno razviti buha iz jajašca, u potpunosti je ovisno o uvjetima okoline. Kada se jednom, u roku dvadesetak dana, iz jajašca razvije larva koja se preobrazi u odraslu buhu, ona može birati da li će izaći iz čahure ili ne. Naime, ako su uvjeti povoljni ona će izaći odmah. Ako joj se čini da uvjeti nisu povoljni (nema pasa ni mačaka, hladno je, nema dovoljno vlage) buha može ostati u svojoj čahuri mjesecima. To je upravo najveći problem u kontroli infestacije buhama. Treba imati na umu da se ta zakukuljena buha nalazi na podu vašeg stana, u porama među parketima ili u dubini vašeg tepiha. Dakle, ono što vidite na vašem kućnom ljubimcu, samo je mali dio populacije i generacija buha koje se nalaze u okolici psa ili mace. Osim što sišu krv, buhe prenose trakavicu (Dipylidium caninum) te neke bakterije. Kao što smo rekli, rado će probati i ljudsku krv, pa se problem sa kućnim ljubimcima može prenijeti i na vlasnike (posebno u jako infestiranoj okolini). Psi vrlo često alergijski reagiraju na ubod buhe pa dolazi do jake iritacije kože dodatno povećava problem. Najbolji način u kontroli buha jest prevencija. Aplikacijom kemijskih sredstava na kućnog ljubimca, možemo ga zaštiti od buha, tako do infestacije uopće ne dođe. U svakom slučaju kod odabira sredstava uzima se u obzir vrsta životinje, njena starost, opće stanje te stupanj infestacije buhama pa se prije upotrebe svakako treba konzultirati s veterinarom koji je upoznat s ev. problemima vašeg kućnog ljubimca. Što je broj buha veći, teže se rješava problem. Populaciju buha treba držati pod kontrolom tokom cijele godine, jer zapamtite: buhe žive unutra i sasvim im je svejedno da li je vani ljeto ili zima.