Bulimija je poremećaj hranjenja, najčešće prisutan kod djevojaka u kasnijoj adolescenciji ili mlađoj odrasloj dobi. Karakteristično je da oboljele djevojke brzo uzimaju neuobičajeno velike količine hrane, iako nisu stvarno gladne. Nakon uzimanja hrane nastaje osjećaj ljutnje na same sebe, razočaranje i tuge, što izaziva želju da se riješe pojedene hrane. Zbog toga izazivaju povraćanje guranjem prstiju u usta ili uzimanjem sredstava za čišćenje. Ovaj poremećaj nosi rizik prekomjerne težine, nad kojom osobe pokušavaju uspostaviti kontrolu "čišćenjem",izgladnjivanjem ili pretjeranim vježbanjem. Bulimične osobe mogu imati i somatske komplikacije,stoga je potrebno učiniti kompletne laboratorijske pretrage. Ovome poremećaju obično prethode emocionalne krize s depresijama ili stanja ljutnje, tjeskobe ili napetosti. Većinom se radi o krizi odrastanja, a treba uzeti u obzir i utjecaj okoline. Svakako je potrebna stručna pomoć, jer je praksa pokazala da se s takvim smetnjama oboljeli ne mogu nositi sami. Pokušaji kontroliranja unošenja hrane uglavom su kratkotrajni, sve se iznosa ponavlja i stvara se zatvoreni krug. Stručna pomoć uključuje individualnu, grupnu ili obiteljsku psihoterapiju, a po potrebi i pomoć nutricioniste. Psihoperapeut za adolescente utvrdit će koji je terapijski postupak najprimjereniji u svakom pojedinom slučaju. I u Hrvatskoj je osnovano više Udruga za oboljele od bulimije i anoreksije nervoze, koje djeluju kroz stručni rad sa oboljelima , s osobitim naglaskom na rad osoba koje su uspjele se izliječiti s oboljelima. U slijedećem broju reći ćemo nešto više o anoreksiji nervozi, također poremećaju hranjenja.