Već danima na državnoj televiziji i u mnogim novinama traje akcija podgrijavanja negativnog raspoloženja nacije prema Sloveniji i Slovencima. Od mlake i nezanimljive već viđene vijesti o prelasku njihovih ribara u naše more (preko granice koja uopće nije definirana), do eto sad nekog špijuna i hrvatskog neprijatelja, stanovitog gosp. Jorasa. Kako i zašto je do toga došlo? I što nas čeka dalje? Odgovor je, dragi Vi, vrlo jednostavan i može se svesti na jednu jedinu riječ. Ne, dragi Ti, ne mislim na rat. Odgovor je: Ljeto. Do tih velikih traumatičnih i uznemirujućih incidenata došlo je zbog ljeta. I oni će s ljetom proći. Evo zašto: Ljeto je takvo godišnje doba koje obilježava suhoća. Osim što nema kiša, obično oskudijeva i vijestima. Njihovih glavnih kreatora-političara, nema. Oni su na zasluženim godišnjim odmorima. Kupaju se i sunčaju. Skupljaju snagu za buduće "radno" razdoblje. Tada će novine i televizija biti krcate njihovih glava koje ozbiljno komentiraju jedni druge i svijet oko sebe. Ljeti je svijet, na sreću većine, bezglav. Rekao sam većine jer, vjerovali ili ne, postoje oni kojima je jako teško bez njih, koji od tih glava žive, kojima te glave trebaju i koji misle da te glave nešto znaju i znače. Ti obožavatelji, ljubavnici i kurve političara su novinari. Oni stalno trče za političarima i bilježe svaku njihovu izjavu. Pitaju ih za komentare svega: od situacije u stranci do mišljenja o vodostaju Drave. Od nečije najavljene ostavke do frizure pekara iz susjedstva. I onda ih objavljuju kao da objavljuju neka otkrića koja mijenjaju svijet. Novinarima je ljetno razdoblje najgore. Tada nalaženje vijesti nije toliko jednostavno kao "pitaj Budišu". Ne može se samo doći do političara i onda ga pustiti da priča onoliko koliko je potrebno da napuni prilog ili članak. I zato se okreću alternativnim izvorima. A to su izjave raznoraznih Hansova i Gertruda koji komentiraju naše turističke usluge. Ili prilozi o gužvama na granici. I sve je to prihvatljivo, ali nema onu težinu potrebnu za naslovnice. Ove godine, na veliku žalost novinara željnih senzacija, nije bilo velikih požara. A niti strašnih poplava koje su zadesile neke europske zemlje. Nažalost, za naslovnice im je ostalo samo nekoliko ribara u nekom plitkom zaljevu na kraju karte. I neki luđak koji je na svoju kuću sprejem napisao: Slovenija. No, što je tu je. Novinari su se prihvatili posla. I pisali. Kako ovi kradu. Kako ismijavaju. Kako je to udar na hrvatski ponos i dostojanstvo. Drska provokacija slabijih susjeda. Takvi tekstovi taman pašu domaćim primitivnim desničarima kojima je već postalo dosadno. A napaćenom narodu daju još jednog vanjskog neprijatelja na kojeg mogu biti kivni zbog svih problema koji ih muče i na kojeg mogu iskaljivati svoju nagomilanu srdžbu. Vlada je tu atmosferu vješto iskoristila i u vrtlog ponosa i siromaštva ubacila i trunčicu skuplju struju. Tek toliko da potpiri vatricu. Novinari u toj stihiji za novim "udarnim vijestima" igraju i jednu pozitivnu ulogu. Njihovim radom na vidjelo izlaze stvari koje bi inače ostale dobro skrivene. U to smo se uvjerili u našoj, kvarnerskoj aferi, -aferi Riječka banka. Što su sve lijepoga revnosni novinari otkrili istražujući i ispitujući taj slučaj. A sve se pokušalo zataškati. No, što se može dobiti ovom upornom ratno-huškačkom retorikom? Sva sreća, ljeto se bliži kraju. A s njim i novinarske potrage za senzacijama. Kada se političari vrate bit će ih na pretek. Jer, oni ne vole kada predugo nisu na naslovnicama. Zvuk zveckanja oružja polako će bit zamijenjen zvukom zveckanja zvonca u Sabornici. Agresivni govor mržnje i netolerancije biti će zamijenjen mudrim anegdotama o mudracu i madracu. A stručne i pomalo nerazumljive riječi poput paraf ili arbitraža zamijeniti će one bliskije narodu kao emajliranje ili stranačka stega. Meni su te sitne, gotovo nezamjetljive promjene pravi vjesnici završetka ljeta. A kada se to konačno dogodi onda ribari koji su sa svojim problemima čitavo vrijeme radili od muhe slona prepuštaju mjesto pravim majstorima. Koji od muhe prvo naprave još 100 drugih muha da bi zatim među njima uredili odnose, sredili stanje manjina, napisali protokol o svakodnevnom letu, oformili povjerenstvo za nadgledanje te odbor za nadziranje provedbe a zatim napisali uredbu o zaključcima sa sjednice te je poslali na prvo čitanje; na drugo čitanje; na treće čitanje…