Svi kandidati za bypass trebali bi vrlo ozbiljno razmisliti o svrsishodnosti i opasnostima ove više nego ozbiljne operacije. Ne bih vas htio jako plašiti, ali zahvat na otvorenom srcu MOŽE VAM NANIJETI NEPOPRAVLJIVU ŠTETU, PRVENSTVENO NA MOZGU. Recimo, aparat koji zamjenjuje srce i pluća (za vrijeme operacije) predstavlja ponekad i smrtnu opasnost. Zahvaljujući njemu, U KRVOTOKU MOGU ZAVRŠITI RAZNOLIKI TOKSIČNI PLINOVI, SITNI KOMADIĆI PLASTIKE, GRUDICE MASTI, ZRAČNI MJEHURIĆI I JOŠ PONEŠTO. Mnogobrojne krvne stanice pretrpit će oštećenja za vrijeme prolaska kroz uređaj (niti jedan uređaj ne može u potpunosti zamijeniti krvotok), pa će tendencija stvaranja ugrušaka biti povećana. Kada ovakva "obogaćena" krv stigne do mozga, nerijetko dolazi do začepljenja kapilara, odnosno DIO MOŽDANOG TKIVA OSTAJE BEZ KISIKA I DRUGIH VAŽNIH HRANJIVA. Jasno, tkiva bez adekvatne opskrbe ne mogu preživjeti. Studije pokazuju da strojna zamjena srca i pluća STVARA VEĆA ILI MANJA MOŽDANA OŠTEĆENJA GOTOVO KOD SVIH PACIJENATA. Otprilike trećina imat će posljedice za cijeli život. To će se vidjeti kroz određeni gubitak memorije, probleme sa spavanjem, ali i promjene u ponašanju. 30% pacijenata trpit će kroničnu depresiju, a i sklonost suicidu bit će povećana. Da li se rizik isplati? Da li bypass uopće produžava život? Treba znati da je ateroskleroza kompleksna bolest. Mnogi misle da ona zahvaća samo velike srčane arterije, ali nema nikakvog razloga da male krvne žile ostanu pošteđene. Slab protok krvi unutar manjih žila TAKOĐER MOŽE DOVESTI DO ANGINE, ALI I DO FATALNIH SRČANIH NAPADA. Bypass je, očito, samo krpanje najočitije problematične zone. Proces ateroskleroze nastavit će se , bez obzira na operaciju. (Naivno bi bilo očekivati da će taloženje u krvnim žilama biti zaustavljeno.) I transplantirane žile pokazuju veliku tendenciju k začepljivanju. 20% TRANSPLANTIRANIH ŽILA BIT ĆE IZVAN FUNKCIJE GODINU DANA NAKON OBAVLJENOG BYPASSA. (Daljnji razvoj situacije usko je povezan s količinom kolesterola u krvi.) Još jedno alarmantno otkriće ne ide u prilog bypassa. Naime, progresija ateroskleroze DALEKO JE VEĆA U KORONARNIM ARTERIJAMA, NA KOJE SU VEZANE ŽILE ZA PREMOŠTENJE. I to, ne za malo, NEGO ZA 10 PUTA. Očito je da izvršeni bypass ne znači i kraj problema. Četvrtina operiranih vraća se u bolnicu unutar 6 mjeseci od obavljenog zahvata. Većina zbog obnovljenih bolova unutar prsnog koša, ali i zbog nekih drugih problema. Ponekad je potrebna i nova operacija, bilo zbog začepljenih starih premosnica, ali i zbog postavljanja novih. Ponovna operacija još je hazardnija za pacijenta, zbog ožiljaka koji su ostali od ranije. Učinak bypassa na problem bolova u prsima u najmanju je ruku upitan. Godinu dana iza operacije stanje je još relativno dobro. Deset godina kasnije, BOL SE VRATILA BAREM KOD POLOVINE OPERIRANIH. A pokazalo se i da je nestanak bolova ponekad povezan isključivo s placebo efektom. S golom činjenicom da je izvršena operacija, za koju VJERUJEMO da pomaže. Slijedeći razlog smanjenja ili prestanka bolova mogao bi biti preživljeni infarkt. Infarkt izaziva smrt dijela srčanog mišića, koji je bio pod opskrbom začepljene arterije. MRTVO TKIVO NE BOLI. (Broj infarkta za vrijeme ili neposredno nakon bypass operacije prelazi 5%. Ne baš idealan način za suzbijanje bolova, zar ne?) Ponekad i operativno oštećenje živčanog tkiva oko srca dovodi do zamjetnog smanjenja bolova. Bolovi obično ukazuju da nešto nije u redu. Njihovo umjetno uklanjanje (kada bi, prema stvarnoj situaciji, itekako trebali biti prisutni) nije dobro za pacijenta. Lažno uvjerenje da je sve u redu smanjuje motivaciju za promjenama k zdravijem životu, a to već može biti smrtno opasno. Na žalost, (pre)lagodan i dug život rijetko idu u kompletu. Slijedeći put: Za mrvicu nade...