Celijakija je DOŽIVOTNA nepodnošljivost organizma na gluten, tj. bjelančevinu koja se nalazi u žitaricama. Posljedica je tipična glutenska enteropatija, gdje dolazi do teškog oštećenja sluznice tankog crijeva (resice crijeva nestanu), čime je umanjena resorpcija hrane. Uobičajeni simptomi celijakije su: povraćanje, povećan trbuh, proljev, zaudarajuća stolica, mrzovoljnost, depresija, umor, gubitak na težini, bolovi u kostima i zglobovima, noćno znojenje, anemija, opadanje kose, kožne promjene (pogotovo na laktovima i koljenima). Jedinu sigurnu dijagnozu pruža biopsija tankog crijeva.Podrazumijeva se bezgluteinska dijeta za cijeli život. Bez obzira da li je bolest izražena ili pritajena. Nepridržavanje strogom režimu može dovesti do bolesti, koje se teže liječe, UKLJUČUJUĆI I RAK. Posebno rak probavnih organa i maligni limfom. Najčešće su za celijakiju krivi GENI DALJIH PREDAKA. U skandinavskim zemljama bolest je MNOGO ČEŠĆA nego u ostatku Evrope. Gotovo je nema u zemljama Azije.Sve do sada napisano može se pročitati u medicinskim udžbenicima. Nažalost, neke KLJUČNE KARIKE nedostaju. Pokušavam vam reći da medicina ima OBIČAJ OPTUŽIVATI GENE ZA NEŠTO ŠTO NE ZNA ILI NE ŽELI ZNATI. Odnosno, ozbiljne bolesti ne nastaju „SAMO TAKO“, nego zbog OZBILJNIH RAZLOGA. A to obično nisu geni. Jeste li primijetili specijalne odjele u supermarketima s proizvodima bez glutena? Nisu se pojavili bez razloga. Prije desetak godina, incidencija celijakije bila je 1 slučaj na 1.000 stanovnika. DANAS JE 1 NA 100. Usprkos insistiranju na genetskoj komponenti, IZGLEDA DA SE ZADNJIH GODINA JOŠ NEŠTO PROMIJENILO. Istraživači su pokušali utvrditi zbog čega je pobolijevanje kod Skandinavaca veće nego kod ostalih. Začudo, jedan od glavnih rizika krije se u ZAMJENSKOM MLIJEKU ZA DOJENČAD. Iako su populacije Švedske i Danske gotovo genetički identične, pojavnost celijakije u Švedskoj je 5-10 puta veća. Istovremeno, švedsko mlijeko za dojenčad (ovisno o proizvođaču) SADRŽI I DO 40 PUTA VIŠE GLUTENA NEGO DANSKO. Rana izloženost glutenu bez sumnje predstavlja opasnost, jer tijelo u njemu, na neki način, vidi potencijalni otrov. Također se pokazalo da TOKSIČNOST GLUTENA MOŽE BITI BITNO SMANJENA NASTAVKOM DOJENJA. Drugim riječima, pravo majčino mlijeko sadrži važna antitijela za ravnanje s glutenom. Izlaganje glutenu u prva 3 mjeseca je najkritičnije. TAKO SE POVEĆAVA RIZIK OD CELIJAKIJE ZA 23 PUTA. Drugi istraživači špekulirali su s prehladom i gripom. Naime, neki virusi gripe imaju sličnu molekularnu strukturu kao gliadin, jedan od sastojaka glutena. To može pokrenuti autodestrukciju u crijevima. ZATO JER TIJELO NE REGISTRIRA RAZLIKU IZMEĐU VIRUSA GRIPE I GLIADINA. Ako je to točno, raširenost celijakije sigurno je daleko veća. Možda čak i 1:30. Prema nekim autorima, naši preci NISU koristili žitarice. U upotrebi su tek nekoliko tisuća godina, a to je u evolucijskom smislu malo. NIJE BILO MOGUĆNOSTI ZA POTPUNU PRILAGODBU. Bez obzira na stvarne uzroke, čini se da je povezanost autoimunoloških bolesti i celijakije prilično čvrsta. Tu mislim na artritis, dijabetes, astmu, pneumoniju, tuberkulozu i još štošta. Zapravo, ŠTETA ZBOG IMUNOLOŠKOG ODGOVORA U VEZI S GLUTENOM MOŽE NASTATI BILO GDJE U TIJELU. A ne samo u crijevima. Prema jednoj studiji, celijakija „izvan crijeva“ je 15 puta češća nego ona u crijevima. Strašno, zar ne?