Iako su problemi sa zubima, zagrizom i čeljusti obično teme koje obrađuju stomatolozi, postoje i bolni sindromi koji zahtjevaju tretman drugačiji od onog kojeg isključivo oni mogu primjeniti. Jedan je takav svakako upala temporomandibularnog zgloba. Mjesto na kojem se spajaju donja i gornja čeljust je zglob koji malo kada miruje. Svako žvakanje i pričanje zahtjeva pokret, a svaki neodmjereni zagriz ili loše usmjerenje zubiju može izazazvati i izaziva malu ili veću ozljedu. Skup takvih ozljeda naposljetku dovodi do upale, koja je vrlo bolna, onemogućava normalno žvakanje, a u iznimnim slučajevima ograničava i govor. Tada je potrebno učiniti dvije stvari. Prva je pregled stomatologa i vjerojatna terapija koju će on primjeniti. Kada je to završeno, a ako su bolovi i zvučni efekti (poput krckanja i šumova) kod žvakanja još uvijek prisutni, vrijeme je za fizikalnu terapiju, naprosto stoga što takvi problemi, ako nisu adekvatno liječeni, mogu trajati mjesecima, pa i godinama, a često se ponavljaju i nakon što određeno vrijeme bolovi nisu bili prisutni. Simptomi su locirani u neposrednoj blizini uha, a sama se bolnost može širiti i u okolinu. Ponekad je otok toliko velik da se jasno vidi na odrazu u ogledalu. Smještaj artritisa bitno ograničava metode koje možemo primjeniti, pa će tako u akutnoj fazi svakako doći u obzir hladni ili ledeni oblozi, a kasnije u glavnom laser i elektroterapija, koja se sprovodi po posebnoj metodi. Ono što se u praksi pokazalo vrlo dobrim, svakako je masaža samoga zgloba, a ponekad, ako snimke i simptomi pokažu za shodno, dobro je učiniti i manipulativni zahvat (kiropraktiku). Osim nepravilan zagriz, uzrok upale temporomandibularnih zglobova (kako ih u medicini zovemo), mogu biti i žvakaće gume. Naravno, neće problem izazvati poneka žvakaća svako toliko, ali ljudi koji mjesecima ili čak godinama žvaču konstantno tijekom cijelog dana u priličnoj su opasnosti. Dalje, češće se ovaj artritis događa i sportašima u borilačkim vještinama, zbog udaraca u predio lica i donje čeljusti, a u nekoliko navrata vidio sam ga i u košarci. To je sasvim drugi, više traumatski tip iste ozljede, ali liječenje je i za njega u dlaku isto. Skloni smo u struci ne obraćati preveliku pozornost na ovu boljeticu, iz prostog razloga što ona rijetko pravi veće probleme od onih gore opisanih, a najčešće se simptomi povlače sami od sebe bez nekog posebnog liječenja, tek uz privremeno izbjegavanje uzimanja krute hrane, odnosno namjernica koje zahtjevaju žvakanje. Pa, opet, recidivi (ponovno pojavljivanje istih problema), nisu rijetki, a ne mora ih uzrokovati neki posebni događaj ili trauma. Tada se svakako mora učiniti detaljnija dijagnostika, kako bi isključili mogućnost reumatološkog uzroka, te nakon toga sprovesti adekvatno liječenje. Isto je tako nužno otkloniti mogućnost neuralgije trigeminusa (jednog od živaca na licu), koji kod svoje upale može pokazivati slične simptome kao i artritis samoga zgloba. Napokon, lice nam je svima važno, a svaki otklon od uobičajenog na njemu vrijedan je naše pažnje i zaslužuje adekvatan tretman.