Medicina je svakako bazirana na medicinskim istraživanjima i rezultatima istih. No često, konkretni terapijski postupak može zavisiti i od iskustva samog liječnika ili terapeuta, koje nije do kraja znanstveno istraženo. Upravo zato, sve je jači pokret tzv. «evidence based medicine», odnosno terapije koja je zasnovana na dokazima. Kako nova saznanja ili teorije niču kao gljive poslije kiše, a s njima dolaze i profesionalci u ovoj struci koji će se zakleti u njihovu djelotvornost, važno je da takve teorije s vremenom budu potvrđene ili odbačene kroz statistička ispitivnja u kontroliranim uvjetima. Iako se taj i takav put može mnogima činiti jako dug, to je i jedini način da cijela medicina ne završi pod istom kapom kao i lokalni vračevi koji čine samo ono u što i sami vjeruju. Jedan zgodan primjer takve prakse može biti i vrlo čest uzrok bolova u koljenu, a to je tzv hondropatija patele, odnosno bol sa prednje strane koljena koju uzrokuje oštećena hrskavica sa stražnje strane ove male košćice koju lako napipate sa prednje strane koljena. Taj sindrom ima više naziva, pa ga običavamo zvati i hondromalacijom patele, prednjom koljenskom boli, patelofemoralnim bolnim sindromom, trkačkim koljenom i slično. Razlog oštećenja često je loše usmjerenje patele, te stoga i loše usmjerenje sila kroz nju. U tom smislu, kod pacijenata sa tim sindromom tražimo slabost mišića kvadricepsa ili disbalans u mišićnoj snazi butine, te kroz terapiju nastojimo sanirati te uzroke. U težim slučajevima, ortopedi imaju posla i to na način da operativnim «popuštanjem» dijelova ligamenata postižu bolje usmjerenje patele, a time i smanjenje bolova. No svi ti postupci pomažu tek u jednom dijelu slučajeva, ali ne i u svim. Relativno nedavno pojavila se teorija u fizioterapeutskoj struci koja govori nešto drugo. Naime, u jednom dijelu slučajeva, nije patela ta koja je loše usmjerene, već gornji dio koljena, odnosno butna kost, koja «bježi» pri hodanju i trčanju od patele i na taj način uzrokuje oštećenja hrskavice. Uzrok tom bježanju jest nepravilan rotacioni ili postranični pokret u kuku. Neki kolege (ponajviše u Americi), govorili su u prilog uspjehu pri liječenju hondropatije patele kada su uz uobičajene postupke uključili i vježbe za stabilizaciju kuka, donjeg dijela leđa i prepona. No to su bila tek izvješća ljudi koji su vjerovali u tu teoriju. Prije desetak mjeseci u cijenjenom američkom časopisu «The Journal of Orthopedic and Sports Physical Therapy», iz studenog 2003., koji je u cijelosti bio posvećen hondropatiji patele, objavljeni su mnogi tekstovi koji obrađuju ovaj problem iz teorijskog i praktičnog aspekta, kao i dvije studije koje potvrđuju djelotvornost ovog pristupa u liječenju prednje koljenske boli. Cijela ta priča potaknula me da malo pročešljam bazu podataka u Scipionu i ponovo provjerim one slučajeve prednje koljenske boli koje smo liječili u posljednjih godinu dana. Od mnogih, njih 5 je potražilo pomoć nakon što su pokušali sa različitim načinima liječenja, koji su uključivali i jačanje mišića nogu. Kod njih 4 pokušali smo osim jačanja i istezanja mišića donjih ekstremiteta, jačati i stabilizirati mišiće donjeg dijela leđa, trbuha, stražnjice i prepona. Od 4, njih 3 su imala dovoljno strpljenja provesti terapiju do kraja. Od 3, kod 2 su bolovi potpuno nestali, dok je kod trećeg došlo do znatnog smanjenja intenziteta bolova. Dobro je kad znanost, uvjerenja i iskustvo idu ruku pod ruku.