U ovim našim nesretnim vremenima svakojakih promjena i reformi, a ovdje specijalno mislim na zdravstvo, svi mi koji se barem jednom nađemo u ulozi pacijenta, na svojoj vlastitoj koži osjetimo svaku nelogičnost i sve slabe strane jednog sustava na odlasku i neuhodanost onoga na dolasku. Taj vakuum izaziva svakojake scene i često puta onemogućava pravovremeno ostvarivanje prava koja proizilaze iz zdravstvenog osiguranja koje smo svi dužni plaćati. Takvo stanje mnoge okreće prema privatnoj praksi, koja, iako se razvija tek desetak godina, pokriva gotovo sve specijalističke djelatnosti, kako dijagnostički, tako i terapijski. Ono što jest vječno pitanje svakako je kolika je realna cijena jedne medicinske usluge i da li se za manje novaca može dobiti ista ili bolja. Na cijenu utječe bezbroj činilaca, od opreme i tehnologije primjenjene u određenom zahvatu, pa sve do imena liječnika i njegove reputacije. Razlike mogu biti malene, ali su često puta tolike da se zapitamo rade li u istoj djelatnosti isti posao. Unutar fizikalne terapije i rehabilitacije ta je razlika posebno izražena. Tako za dvotjednu terapiju jedne te iste bolesti treba na jednom mjestu izdvojiti i dvanaest tisuća kuna (!!!), dok na drugom istu uslugu i po kvaliteti i po krajnjem rezultatu možete dobiti za tisuću do dvije. Razlika je u razvikanosti jedne ordinacije u odnosu na drugu, te njihovu ulaganju u promičbu, kao i u broju ljudi koji im gravitiraju. Možda sve ovo i ne bi bilo važno da živimo u jednoj Švicarskoj, te da su nam plaće velike kao njihove, ali nisu. Bilo bi u redu da unutar osnovnog ili dopunskog osiguranja možemo dobiti brzu i kvalitetnu fizikalnu terapiju, a da je posezanje za privatnom uslugom tek traženje boljeg od dobrog, ali nije. U najvećem broju slučajeva dolasci u privatnu ordinaciju za fizikalnu terapiju jesu nužnost, ponajprije zbog predugih lista čekanja unutar državnih ustanova gdje se naručuje za liječenje i po nekoliko mjeseci unaprijed. Tako sila zakon mijenja, a novac izdvojen za liječe-nje nije naprosto neki višak, već preraspodjela iz drugih, isto tako važnih životnih potreba. Zbog toga cijena nije nevažna, već prevažna, bez obzira na maksimu kako "zdravlje nema cijenu". Možda zdravlje nema, ali liječenje svakako ima. Prije no što se odlučite otići na pregled ili liječenje u neku od mnogih privatnih ordinacija ili poliklinika u našem gradu raspitajte se za cijenu jedne ili više uslluga za koje ste sigurni da će vam trebati. Isto je tako važna i reputacija, a preporuke zadovoljnih pacijenata više su nego dobro došle. U ovom poslu, više nego u ijednom drugom važi geslo kako se dobar glas daleko čuje, a loš još dalje. Ono što mi se barem čini da nije dobro jesu slavne ili poznate ličnosti iz sporta, zabave ili politike koje javno hvale ovu ili onu privatnu praksu, samo zbog jednog razloga, to najčešće podiže cijenu usluga u nebesa. Krasan primjer za to je jedan plastični kirurg u Americi, koji se proslavio mijenjajući odraz u ogledalu slavnoga Michaela Jacksona. Prije no što je na njemu učinio sve što je učinio, bio je tek jedan od mnogih plastičara. Danas je samo lista čekanja za njegov operativni zahvat dugačka godinama. To što "jadni" Michael ima poremećenu funkciju nosa i otežano disanje kao direknu posljedicu svih tih operacija, manje je važno. Najvažnije je da mogu reći kako je moj nos operirao isti doktor koji je to učinio čovjeku koji je prodao najviše ploča u povijesti zabavne glazbe.