Čir na želucu najčešće nastaje kod bolesnika koji već od ranije imaju oštećenu sluznicu raznim oblicima kroničnog gastritisa, dok kod čira na dvanaesniku sluznica početnog dijela dvanaesnika najčešće ne pokazuje abnormalnosti, osim onog mjesta koje je zahvaćeno čirom. Simptomi bolesti su dosta slični za obje lokalizacije, a najčešće ih karakterizira bol u gornjem trbuhu koja se nekad širi pod oba rebrena luka i u leđa. Kod čira na želucu češće se javlja bol vrlo brzo nakon jela i češće se širi u leđa. Gubitak apetita i težine češće vidimo kod čira na želucu. Prirodni tijek bolesti je obično povoljan i preko 50% bolesnika ozdravi bez terapije unutar 6 tjedana do 2 mjeseca. Moderna terapija postiže i sve bolje zaliječenje, a danas gotovo 95% bolesnika ozdravi za 6 tjedana i svega oko 5-10% bolesnika s čirom na želucu završi na operaciji, dok je kod čira na dvanaesniku taj broj značajno manji. Dijagnoza se postavlja na osnovu vrste I karaktera bola koju bolesnik iznosi, zatim pregleda bolesnika, te osnovnih laboratorijskih pretraga, a na kraju endoskopskog (gastroenteroskopija) ili eventualno rendgenskog pregleda bolesnika. U liječenju ove bolesti danas se upotrebljavaju mnogobrojni lijekovi s namjerom smanjenja djelovanja agresivnih čimbenika, odnosno kiselosti u želucu ili uklanjanja Helycobacter pylori, te s druge strane lijekovi koji na bilo koji način povećavaju obrambenu moć sluznice želuca i dvanaesnika. Moderni lijekovi su umanjili potrebu za nekada vrlo popularnim dijetama u liječenju ove bolesti, pa se danas općenito smatra da treba zabraniti samo pušenje i onu hranu koja bolesnika izrazito smeta uakutnoj fazi bolesti, dok druga dijetalna ograničenja nisu neophodna. Moderna je terapija umanjila i broj komplikacija, iako se one još uvijek javljaju u vidu krvarenja iz krvne žile koju je čir oštetio, probijanja stijenjke želuca ili dvanaesnika kada čir "progrize" cijelu stijenjku (perforacija), te prodora čira u druge organe kroz stijenjku, npr. želučani čir u lijevi režanj jetre, a čir dvanaesnika ponekad u gušteraču (penetracija). Ponekad se dogodi da se razvije suženje početnog dijela dvanaesnika uslijeddugogodišnjeg čira (bulbostenoza), što dovodi do zastoja hrane u želucu iupornih povraćanja. Sve komplikacije još uvijek se često operiraju, osobitostenoze i perforacije, dok se uz modernu terapiju značajno smanjuje broj bolesnika koji se operiraju zbog krvarenja i penetracije. Kratko možemo reći da moderna medicina raspolaže dobrim dijagnostičkim mogućnostima kako bi se brzo i na vrijeme postavila dijagnoza ove bolesti, te da je za izlječenje kod većine bolesnika dovoljno pridržavati se uputa o liječenju i redovito uzimati terapiju. Koliko god je čir česta bolest, srećom je ipak sve manje opasna bolest.