-
Hrvatska mi izgleda kao prelijepa kuća koja se na fotografijama nudi za prodaju. No, čim se krene u razgledavanje i pogleda malo pobliže, primjećuje se da su parketi truli, temelji klimavi, krov šupalj… A tek kad se podignu tepisi! Tu ima toliko prljavštine da je ona čak razvila svoju civilizaciju
Od prvog rujna u Europskoj uniji obustavlja se prodaja „klasičnih“ žarulja od 100 watta. To je vijest koju sam kao sitnu zanimljivost pročitao u jednim novinama. Na taj način želi se smanjiti emisija ugljičnog dioksida i povećati energetska učinkovitost. Tako se stanovništvu demonstrira ekološka osviještenost. A njima se čini da će im postajati sve mračnije i mračnije.
To je što se tiče svjetlosti. Što se tiče situacije u svjetskoj globalnoj krizi, tu se čini da stvari postaju svjetlije. Naime, sudeći prema vijestima koje do mene pristižu iz mračne Europe, situacija im ide na bolje. Barem ekonomski.
No mi zato tonemo pri punom osvjetljenju.
Najnovija kap koja prelijeva našu realnost podatak je da je HŽ uplatio oko 3,5 milijuna dolara na račun američke tvrtke, bez ikakve garancije. Do dogovorene isporuke nije došlo jer se tvrtka odmah ugasila.
Ovakvih vijesti ima sve više i više kako se bliži takozvana „burna jesen“. Gdje god da se u Hrvatskoj počnu ispitivati javne tvrtke nailazi se na gomile nejasnoća, pronevjera, sumnjivih zaposlenja i tko zna čega sve ne.
Hrvatska mi izgleda kao prelijepa kuća koja se na fotografijama nudi za prodaju. No, čim se krene u razgledavanje i pogleda malo pobliže, primjećuje se da su parketi truli, temelji klimavi, krov šupalj… A tek kada se podignu tepisi! Tu ima toliko prljavštine da je ona čak razvila svoju civilizaciju.
- Ma čekaj, što to pišeš? Kako može prljavština razviti svoju civilizaciju?
- A kako se život razvio? Pustiš smeće da dugo stoji i dobiješ život.
- Hmmm… A kako bi izgledala ta civilizacija prljavštine?
- Ima ih više. HŽ. HAC. HEP.
- Kratka imena.
- Doista. I potpuno različito. A svima je jedno zajedničko.
- Što?
- Slovo H na početku.
- A to bi značilo?
- To im je kratica zajedničkog pretka.
- Kojega?
Unatoč svim problemima koje su zadesile našu domovinu, ne mogu se oteti dojmu da je političkim strankama najvažnije pitanje: tko će biti predsjednik? Ne znam, doduše, kako će izbor novog Mesića povećati zaposlenost ili BDP. Ali, ipak, oni se svađaju oko toga.
To nadmetanje oko totema podsjeća me na priču o Uskršnjim otocima.
Prije no što je čovjek stupio na te otoke, na njima su rasle najviše palme na svijetu. Zatim su došli ljudi i počeli palme sjeći kako bi radili kanue, splavi i nastambe. Kako je otok bio bogat, plemenski vođe su imale veliku moć koju su htjeli ovjekovječiti golemim kamenim glavama. A da bi ih izradili i prenosili kamen s jednog kraja otoka na drugi bili su im potrebni veliki stupovi. Naravno, sjekli su palme. I ubrzo je otok ostao bez ijednog stabla. Zatim su kiše sprale plodnu zemlju. Više nisu mogli ribariti. I kada su stigli prvi Europljani, na otoku su našli jadne onemoćale ljude. I puno kamenih glava.