- Sve je počelo u studenome 2009., kada je provaljeno u računalo Ureda za istraživanje klime na sveučilištu East Anglia u Velikoj Britaniji. Nepoznati pojedinac je ukrao i objavio tisuće e-mailova korespondencije među znanstvenicima klimatolozima, kao i mnoge dokumente. Materijali su se ubrzo proširili Internetom...
Proteklih mjesec dana svjetsku znanstvenu javnost trese interesantni skandal. U medijima se skandal već uspoređuje sa Watergateom i naziva se Climategate. O čemu se radi?
O globalnom zagrijavanju. Efektu staklenika. O zataškavanju i mijenjanju rezultata istraživanja. I namjernom dezinformiranju javnosti. S kojim ciljem?
Sve je počelo u studenome 2009., kada je provaljeno u računalo Ureda za istraživanje klime na Sveučilištu East Anglia u Velikoj Britaniji. Nepoznati pojedinac je ukrao i objavio tisuće e-mailova korespondencije među znanstvenicima klimatolozima, kao i mnoge dokumente. Materijali su se ubrzo proširili Internetom.
Materijali sadržavaju podatke o istraživanju klime u periodu od 1996. do 2009. godine. Neki e-mailovi sadrže diskusije među znanstvenicima o tome kako da se bore protiv skeptika klimatskih promjena, dijelove razgovora s novinarima, nacrte znanstvenih radova, razgovore o tome kako da se kolegama koji imaju suprotno mišljenje onemogući pristup literaturi, te razgovore o uništavanju nekih podataka kako isti ne bi bili objavljeni.
Znanstvenici koji su dugo tvrdili da globalno zagrijavanje nije toliko strašno kao što se pokušava prikazati, sada su došli na svoje. Njihovi „kolege“ su prilagođavali podatke da bi prikrili činjenice da, ustvari, ponekad i nemaju nikakve podatke.
Dragi Vi, čisto da vas podsjetim, ovdje se radi o podacima o vremenu i klimi. Ne o biološkom ili atomskom oružju.
Je li krajnji cilj pretjerivanja, uveličavanja i mijenjanja rezultata istraživanja bio dodatno potaknuti ekološku svijest stanovništva, dobiti Nobelovu nagradu, ili, kako neki tvrde, pripremiti znanstvene argumente kako bi se omogućila nova vrsta poreza (na emisiju CO2) i kontrola svjetskog gospodarstva pod izlikom globalnog zagrijavanja, ostaje da se istraži i dokaže.
U međuvremenu, da bi vam i slikovito, tj. tekstovito, dokazao kako je moguće utjecati na javno mišljenje izvrtanjem činjenica i njihovim prikazivanjem u drugom kontekstu, prilažem neke od argumenata inicijative za zabranu Dihidrogen monoksida(DHMO), koja je čak uspjela doći i do nekih parlamenata. Da vam odmah usadim i kritički pogled:
Dihidrogen monoksid je drugo ime za… vodu.
Dihidrogen monoksid je vrlo opasna kemijska supstanca koju bi trebalo zabraniti, dijelom i zbog ovih razloga:
- zove se još i hidroksilna kiselina i glavni je sastojak kiselih kiša
- doprinosi efektu staklenika
- može izazvati opasne opekline
- dovodi do erozije tla
- ubrzava koroziju i rđanja mnogih metala
- može izazvati prekide rada električnih uređaja i dovesti do smanjene efikasnosti kočnica automobila
- pronađena je u biopsiranim malignim tumorima umirućih pacijenata
I pored svih opasnosti, dihidrogen monoksid se i dalje svakodnevno koristi: kao industrijsko otapalo i za hlađenje nuklearnih postrojenja, u proizvodnji hrane i čišćenju hrane prije pripreme za konzumiranje, prilikom požara često se koristi za gašenje vatre, stavlja se kao dodatak u "prirodne" voćne sokove, kao aditiv u određenim nezdravim, tzv. "junk food" proizvodima kao i u još nekim prehrambenim proizvodima. Mnoge kompanije legalno bacaju otpadni dihidrogen monoksid u rijeke i oceane. Zagađenje ovom supstancom je globalno (izvjesne količine pronađene su čak i u ledu na Antarktiku!) a njen utjecaj na ekosistem je drastičan.
Jesu li na ovakav način „obrađeni“ i podaci o globalnom zagrijavanju? Nakon što je globalnom znanstvenom pokretu zadan hakerski udarac, nama „ostalima“ ostaje se zapitati, koliko je globalno zagrijavanje opasno, koliko je prenapuhano i što je ustvari prava istina. A prava istina, dragi Vi, je…
