Gledam prognozu za sljedećih tjedan dana: kiša i oblačno. Još i to. Pa zar je moguće da će se srpanjska rupa proširiti i na kolovoz. Crno nam se piše. Tmina se širi.
Nedavno sam čitao intervju sa ministrom turizma. U vezi ove turističke sezone. Naime, populaciji objašnjava zašto se događa takozvana, srpanjska rupa. A što bi bio taj stručni termin? Što to znači u turizmu? To znači da u srpnju nema gostiju. A zašto nema?
Sada kreće već tradicionalno objašnjavanje koje valjda ide u opis posla „ministar turizma“. A to je da se trebamo okrenuti drugim tržištima, tj. da moramo proširiti svoju bazu potencijalnih gostiju na strane zemlje u koje još uvijek nismo dovoljno zastupljeni. I sada već poslovično, da trebamo proširiti ponudu, jer ne možemo turistima nuditi samo sunce i more.
Inače, čitav naš turizam i postoji upravo zbog sunca i mora. Kad ne bi bilo toga, teško da bi stranci hrlili na Splitsko ljeto ili Dubrovačke ljetne igre.
Kako je cijela država u opasnom manjku novaca, Vlada je bila podignula PDV na smještaj sa 10% na 13%. Zašto je bio 10% a ne 25%? Zato što je to poticajna mjera Vlade da naš smještaj učini konkurentnim. No, problem je u tome što, ukoliko je turizam konkurentan, onda nema dovoljno novaca u proračunu. I zato treba ponovo dizati PDV na smještaj. I tako je država u vječitoj igri klackalice između isisavanja svoje jedine krave muzare (turizma) i hranjenju iste. Nažalost, sve je više ljudi koji ovise o proračunu i njihovi zahtjevi rastu. Gladne oči uprte su turizam i očekuju hranu. Ali što se događa. Mila majko - pa sve bi se moglo raspasti - Nad nas se nadvila: srpanjska rupa!
Što učiniti? Nebo se zacrnilo. Propasti ćemo! Zašto ne dolaze? O sunce ti tvoje. Sijaj! Sjaji! Grij ljude!
Gledam prognozu za sljedećih tjedan dana: kiša i oblačno. Još i to. Pa zar je moguće da će se srpanjska rupa proširiti i na kolovoz. Crno nam se piše. Tmina se širi.
U nadi da poprave što se popraviti da u ministarstvu razmišljaju da povise boravišnu pristojbu. Drugim riječima, da dodatno povećaju cijenu smještaja u turizmu. Nije porez, ali je kao porez. Samo se ne zove porez. Zove se pristojba.
Ta pristojba bi se trebala uliti u sveznajuće turističke zajednice koji bi razmišljali o tome kako zakrpati tu prokletu rupu koja se širi i guta sve pred sobom. Novi spasitelj zove se destinacijski menadžment. Kako kaže ministar: „Taj novac trebamo za nove turističke proizvode, manifestacije, za znatno intenzivnije odvijanje programa i povećanje atraktivnosti destinacije.“
Drugim riječima, oduzima se novac privatnom sektoru i poduzetnicima i daje se državnim službama, da bi one: spasile stvar. Zvuči obećavajuće? Zvuči kao nešto dobro?
U rupi smo dragi Vi. A porezi su stepenice za izlazak. Kada porez bude najveći, ugledati ćemo svjetlost. Svjetlost koja se vidi na kraju tunela, kako svjedoče oni koji su bili klinički mrtvi.
