Po nekim izračunima znanstvenika, prošli ponedjeljak, 22.1, bio je najdepresivniji dan u godini. Kako su došli do tog podatka? I zašto je baš taj dan, po njima, crni dan u godini? Jednadžba čiji rezultat ispada 22.1., uračunava sedam promjenjivih faktora: vremenske prilike, dugovanja, mjesečna primanja, vrijeme proteklo od Božića, vrijeme od propalih novogodišnjih odluka, razinu motivacije te osjećaj potrebe za djelovanjem. Svi faktori zajedno rezultiraju "depresivnim ponedjeljkom". Iako dani od 21.12. postaju duži, loše vrijeme siječanj uobičajeno čini tmurnim i neprivlačnim. (Ovo je do sada bilo gotovo pravilo, no vremena se na očigled mijenjaju.). U tom periodu većina ljudi prekida sa svojim "čvrstim novogodišnjim odlukama" i vraća se ustaljenim dozama nikotina, masnoća i lijenosti. Sva radost i uzbuđenje praznika također "ispare" za dvadesetak dana. To osvješćivanje udružuje se sa računima pristiglima za rastrošni prosinac. Formula, osim ove osvješćujuće, vjerovali ili ne, ima i praktičnu funkciju. Služi putničkim agencijama da ustanove kada bi ljudi mogli rezervirati karte za nove odmore. Naime, statistikom je ustanovljeno da ljudi odmore planiraju kada se osjećaju najgore. Zbog navedenih koincidencija ispada da je to upravo "crni" ponedjeljak. Najbolji dan za booking. Ljudi padaju u depresiju kada nemaju ništa isplanirano, kada nemaju cilja. U trenutku kada rezerviraju neki odmor, ponovo imaju čemu težiti i ponovo se raduju "svijetloj budućnosti". Dok zamišljate sebe na plaži, automatski se osjećate pozitivno. Štedjeti ćete novac i ići u teretanu, kako bi vam u budućnosti bilo nezaboravno. Spoj neke daleke egzotične zemlje i bliske budućnosti u ljudi vjerojatno bude osjećaj euforije. Prevedeno na drugi jezik, ljude veseli maštanje o tome da su negdje drugdje u neko drugo vrijeme. Tj. da nisu "ovdje" i "sada". "Ovdje" i "sada" očito sa sobom nosi neke probleme... Da se tekst ne bi pretvorio u psihologiziranje i teoretiziranje, dajem vam dašak sirove stvarnosti. 22.1.2007. godine, na najdepresivniji dan u godini, u hrvatskom Dnevniku narodu se najavljuju bombastične vizije svijetle budućnosti. "Prva Hrvatska izvozna strategija!" "Hrvatska izvozna ofenziva!" "Za pet godina dvostruki izvoz!" Riječ je o novom projektu hrvatske Vlade i njezinih partnera, čiji je konačni cilj pretvaranje Hrvatske u pretežno izvozno gospodarstvo. Željeni rezultat akcije- izvoz robe i usluga u sljedećih pet godina trebao bi biti udvostručen, a ono što uvozimo trebalo bi, u što većoj mjeri, zamijeniti domaćim proizvodima. Izvoz je čarobna riječ. Izvoz u strane zemlje. Dakle, slično kao i kod građanstva, spas je ostvariv negdje u bliskoj budućnosti, uz pomoć dalekih stranih zemalja. Mali i veliki imaju iste probleme. I slična rješenja. Dakle, Blagdanska euforija je prošla, vratili smo se u tmurnu stvarnost i vrijeme je za akciju. Potrebno je definirati cilj! - Kako zvuči "bolji život"? - Odlično!! Kada? - Sutra, naravno…. Evo ga, sada smo ga odredili. Imamo metu. Bolje sutra! Sada možemo zasukati rukave i pokrenuti se. Kao dodatni motivator služile su snimke nedavnih izbora u Srbiji. Ta susjedna država, nakon što je "izgubila sve bitke ali još vodi rat", grca u nekakvoj čudnoj mješavini depresije, rezignacije, bijesa i očaja. U TV emisijama domaći voditelji pokazuju snimke stanja u zemlji i zadovoljno konstatiraju kako im je drago da nisu na njihovom mjestu. Eto, dragi Vi, to se događa kada ste izolirani. Zato moramo u Europu, nema nam druge. Moramo proizvoditi i izvoziti. Očajavanje netko već proživljava, s očiglednim neuspjehom. Izgleda da Srbi, u takvom okruženju, to ne uspijevaju niti uvidjeti. Ali mi, sa strane, mi to jako dobro vidimo. S jedne strane mašu nam mrkvom napretka, s druge batinom zaostalog susjeda. I tako je Hrvatska, na najdepresivniji dan u godini, odlučila krenuti naprijed. Na odmor u budućnost.