Cross friction massage (CFM) je tehnika masaže koju je popularizirao pokojni britanski ortoped dr. James Cyriax, jedan od vrhunskih specijalista u dijagnostici i liječenju ozljeda i bolnih sindroma sustava za pokretanje. Njegov, vjerojatno, najveći doprinos jest metoda procjene za identifikaciju specifičnog tkiva (mišića, tetive, ligamenta...) uzročnika bolova ili disfunkcije u konkretnom slučaju. Osim toga, razvio je i raznovrsne metode liječenja za te iste probleme, koji uključuju manipulacije zglobovima i mekim tkivima. U tu skupinu spada i CFM. Kako bismo razumjeli teoriju iza CFM-a, prvo moramo vidjeti što se to događa kada su ozlijeđeni mišić, tetiva ili ligament. U svojoj osnovi, istegnuće ili ozljeda podrazumijeva da je tkivo pokidano u određenom obimu. Kod sindroma prenaprezanja, to su mikropoderotine, odnosno mikrooštećenja. Bilo kako bilo, odgovor tijela na skup malih ili jednu veliku ozljedu uvijek je sličan: Upala, zatim faza popravka, te na kraju faza remodeliranja. Tijekom faze popravka vezivne stanice rasprostiru se ozljeđenim područjem kako bi vlaknima učvrstile nestabile dijelove i proizvele ožiljak. Pod mikroskopom takav ožiljak izgleda poput kuhanih špageta, dok neozlijeđeno tkivo izgleda više poput valovite tkanine. Valoviti uzorak omogučuje čvrstoću, dok u isto vrijeme omogućuje pokretanje, za razliku od ožiljkastog tkiva koje to ne omogućuje. Faza remodeliranja je upravo to- rearanžiranje vlakana vezivnog tkiva u prihvatljiviji valoviti oblik. Dr Cyriax je pretpostavio da kada remodeliranje nedovoljno uspije, bilo zbog ponovljenih ozljeda, imobilizacije, ili slabe cirkulacije krvi u okolini ozljeđenog područja, rezultirati će bolom i smanjenom pokretljivošću. Njegova teorija govori u prilog mogućnosti da se kvalitetno remodeliranje može stimulirati ručnom manipulacijom kako bi se razbilo ožiljkasto tkivo i poboljšala cirkulacija. U kombinaciji sa vježbama istezanja, ovaj bi pristup trebao dati tijelu drugu šansu da remodelira ozlijeđeno tkivo na pravilan način, te tako poboljša fleksibilnost i smanji bolove. Ako možete vizualizirati ono što sam opisao do sada, tada nećete imati problema u shvaćanju kako je tehnika CFM- a mnogo drugačija od klasičnih metoda masaže, jer pritiskom moramo ići dublje i na točno određenu, često vrlo malu površinu. I dok kod većine masaža koristimo neku vrstu lubrikanta (najčešće ulje), kod CFM-a ne koristimo ništa kako prst (najčešće jedan, a ponekad dva) ne bi klizio po koži, već je povlačio sa sobom, dozvoljavajući na taj način sili da se prenese direktno na dublja tkiva, koja tretiramo. Pokret kod ove masaža vrlo je malen i iznosi tek nekoliko centimetara, a smijer mora pratiti normalan smijer vlakana tkiva kojeg tretiramo, a sve kako bi loše usmjerena vezivna vlakna preusmjerili. Ovo je jedna od onih metoda liječenja koja sa sobom ne nosi ugodu, naprotiv. Iako sam autor govori tek o manjoj neugodi tijekom postupka, bol je ipak sastavni dio ove tehnike masaže. Upravo zbog toga valja dobro razmisliti prije njene primjene, kao što treba pripremiti i pacijenta na ono što slijedi. No ovaj se pristup liječenju pokazao odličnim u nekih vrlo upornih kroničnih ozljeda i bolnih stanja. U tom smislu, ponekad je dobro podnjeti kratku (10 minutnu) neugodu, nakon koje slijedi bitno olakšanje.