Naši zakoni, regulativa i policija, naravno, dobro kasne za svjetskim trendovima. Tako da, dok oni shvate što se događa, biljaka i životinja već odavno nema
rije, kada ste se kupali u moru, negdje gdje je pješčana plaža, u moru ste mogli vidjeti morske krastavce. I onda bi ih izronili i igrali se s njima i gađali se. I morski krastavci bi mirno potonuli natrag na dno. I čekali zimu da se odmore. Jer, morski krastavci nisu bili zanimljivi za ništa drugo doli igre.
Tu i tamo bi ih netko koristio za ješku, ali oni su tvrdi i žilavi i neukusni. Pa ih nitko nije dirao. Ali, oni su bili neukusni na našem tržištu. Ali nisu neukusni nekim drugim ljudima u drugim zemljama i na drugim kontinentima.
Slično je i s morskim ježincima. Postoje ljudi koji ih vole jesti i koji su spremni platiti da ih jedu.
Ako su spremni platiti da ih jedu, znaci da je netko spreman platiti da se izvade iz mora. A u današnjoj besparici, sigurno će se naći i onih koji će ih vaditi za novac.
I tako se u moru počinje događati ono što se već dogodilo na našim otocima. A to je da je neko živo biće, koja je tamo autohtono raslo, odjednom postalo tražena sirovina. Na otocima je to bilo smilje. Odjednom su se počeli u crnim kronikama javljati vijesti o hvatanju ljudi sa punim autima i kombijima smilja. Jer, smilje je tražena sirovina u kozmetičkoj industriji.
Naši zakoni, regulativa i policija, naravno, dobro kasne za svjetskim trendovima. Tako da, dok oni shvate što se događa, biljaka i životinja već odavno nema. Probavljeni su u nekoj dalekoj azijskoj zemlji ili se glancaju s nečije europske kože.
Nama ostaju naši političari i narod koji pričaju da treba nešto pod hitno napraviti jer je situacija kritična. A situacija je bila kritična prije 10tak godina. Pa tako, naša predsjednica sada kaže da će učiniti sve da spriječi iseljavanje. Nakon što se ono već dogodilo.
Ako već ne možemo spriječiti egzodus ljudi, čuvajmo barem krastavce. I oni su rođeni ovdje.
