Nekada je svako uho poznavalo čuvarkuću. I danas ju puno ušiju poznaje, pogotovo dječjih, ali danas ima i sve više upozorenja na njeno korištenje
Jutros sam sa šalicom kave izašla na balkon gledati kako se budi dan. Jesen je, ali još uvijek je toplo, baš ugodno. Uokolo su se čule ptičice ali nisam ih dobro čula od buke automobila koji su zujali cestom. Pokušavala sam se fokusirati na njihov pjev, a u pozadini mi se vrtila misao da moram naći temu za novi tekst. I onda sam se sjetila sluha, ušiju i čuvarkuće.
Nekada je svako uho poznavalo čuvarkuću. I danas ju puno ušiju poznaje, pogotovo dječjih, ali danas sve je više upozorenja na njeno korištenje. Ako je uho jako upaljeno i ulije se puno soka, može se sok „zaglaviti“ u uhu i izazvati dodatne komplikacije. Također, ako je bubnjić puknut, zbog prelijevanja tekućine može doći do komplikacija.
Ono što sam čula od starijih o korištenju ove biljke u tradicionalnoj primjeni i/ili sam sama koristila svodi se na sljedeće:
- sok čuvarkuće se uvijek stavlja na prve znakove upale, prije nego se ona razbukta
- često mi ljudi kažu da ga stavljaju djeci i kod srednje jakih prehlada da se preventivno osnaži uho
- uvijek se stavlja vrlo mala količina, 2 – 3 kapi po uhu, znači kapaljkom, a ne žlicom (kako se to radilo dok sam ja bila mala)
- uvijek se stavlja sok koji je ugrijan na temperaturu tijela, ne hladan!
- uvijek se stavlja u oba uha, zavisno od različitih teorija primjene najčešće na 1 minutu u jedno uho, pa se izlije, pa na 1 minutu u drugo uho
- vrlo često, da se prevenira zaglavljenje soka u uhu, stavlja se na način da se natopi vatica sa sokom i drži 5 minuta, vatica će povući sok sa sobom van
- sve vrste čuvarkuća su ljekovite za uši, a najljekovitija je ona koju imate doma, u tegli za cvijeće i nadohvat ruke
Za redovitu preventivnu njegu ušiju djece koja su sklona upalama ušiju možete koristiti i hidrolat prave lavande (ne hladan!) natopljen na vaticu, par minuta jedno uho, pa nova vatica i par minuta drugo uho.
