Antigeni su velike molekule (najčešće proteini) na površini stanica, virusa, gljivica, bakterija i nekih neživih supstanci, poput kemikalija i lijekova. Imunološki sustav prepoznaje antigene, ujedno stvarajući antitijela. Njihova zadaća je, ukratko, uništenje svega što sadrži antigene. Čišćenje nepoželjnog. Treba li se miješati u proces? Razum govori da ne, ali MEDICINA IMA DRUGU LOGIKU. Cijepljenje. Cijela fama oko cijepljenja bazirana je na pogrešnoj tezi. Da je povišeni nivo antitijela, nastao kao posljedica cijepljenja, isto što i imunitet. O tome i vrapci pričaju, zar ne? Izlaganje blagoj formi bolesti putem oslabljenih virusa, specifičnih proteina i drugih supstanci stvorit će tjelesnu reakciju, koja će nas štititi od budućih infekcija. Razvit će se otpornost. Točnije, TREBALA BI SE RAZVITI OTPORNOST. Zar mislite da će vas strani proteini riješiti bolesti? Recimo, što kažete na ovo? Grupu dobrovoljaca cijepili su protiv rubeole i kod svih se razvio poželjan nivo antitijela. Po medicinskom shvaćanju, bili su zaštićeni. Međutim, kada su ih izložili uzročnicima bolesti, njih 80% je i oboljelo. Cjepiva djeluju? Ili ovo... Djeca, koja prirodno prebole ospice, UOPĆE NE STVARAJU OČEKIVANA ANTITIJELA, pa ipak su doživotno zaštićena. Drugim riječima, MOŽDA NIVO ANTITIJELA UOPĆE NE UTJEČE NA OTPORNOST. Zašto se povremene eskalacije gotovo izumrlih bolesti javljaju skoro isključivo među cijepljenom populacijom? Utjecaj faktora iz okoliša na pojavnost bolesti slabo se istražuje. Shvaćam, to bi bilo suviše jednostavno, bez dramatike, a financijski interesi ljuljali bi se poput mladog drveta na orkanskoj buri. STRAH OD STRAŠNIH BOLESTI, KOJE SE (NAVODNO) MOGU SPRIJEČITI CIJEPLJENJEM, DOVOLJNO JE JAK, DA POVJERENJE U MEDICINSKU ZNANOST NE SPLASNE. No, bojim se da je zadiranje u osjetljive tjelesne mehanizme, koji nas inače štite od bolesti, jalov posao. A sada je vrijeme da se prisjetimo Pasteura... Godine 1870. medicina je objeručke prihvatila Pasteurovu mikrobiološku teoriju, prema kojoj GLAVNINU DANAŠNJIH BOLESTI STVARAJU PATOGENE BAKTERIJE, PORIJEKLOM IZ OKOLIŠA. Dežurni krivac je "NEGDJE OKOLO". I svi su bili zadovoljni. Ljudi krivicu za svoje probleme radije pripišu drugome (u ovom slučaju, nevidljivom i podlom neprijatelju) nego svom pogrešnom načinu života. A MEDICINSKO OSOBLJE DOBIJA ULOGU "VELIKOG SPASITELJA". Što, naravno, podrazumijeva i veliku moć. Iako Pasteuru nesumnjivo pripada počasno mjesto u medicinskoj povijesti, mnogi su ga smatrali plagijatorom i lošim znanstvenikom. Kritičari su proglasili profesora Antoine Bachampa za pravog oca bakteriologije. Prema njemu, BAKTERIJE NE NAPADAJU ORGANIZAM IZVANA, NEGO SU CIJELO VRIJEME U NJEMU SAMOM. Zapravo, UOPĆE GA NE NAPADAJU, već imaju sasvim drugačiju, puno pozitivniju funkciju. Razlika u mišljenjima je suštinska. Pogledajmo koje su bitne razlike između teorije mikroba (Pasteur) i stanične teorije (Bechamp). Prema Pasteuru, bolesti nastaju zbog mikroorganizama iz okoliša, od njih se treba braniti, funkcije i oblik mikroorganizama su stalni, a svaka bolest je povezana s točno određenim mikrobima. Prema Bechampu, ono što zovemo bolest nastaje zbog UNUTARSTANIČNIH mikroorganizama. Njihove funkcije se mijenjaju, ovisno o zdravstvenom stanju organizma. PATOGENA FORMA NASTAJE KADA JE ORGANIZAM DOVOLJNO ZATROVAN. A čak ni onda ih ne možemo prozvati neprijateljima. Više o tome sljedeći put.