Nedavno je u medijima objavljena vijesti kako je upravo sada pravo vrijeme za ulaganje na domaćem tržištu kapitala…
Navodi se primjer jednog od najvećih umova burzovnog investiranja W. Buffeta koji je kada su ga novinari 2001. godine nakon pada Wall Streeta, osobito internetskih dionica, pitali je li sada pravo vrijeme za kupnju dionica, odgovorio da je idealno kupovati kada tržišna kapitalizacija svih tvrtki na burzi padne na 70-80% američkog BDP-a. U to je vrijeme kapitalizacija iznosila preko 130%, ali se burza ipak nastavila oporavljati. Trenutno je prema časopisu Fortune kapitalizacija pala na 75 posto i sudeći po Buffetu, pravo je vrijeme za kupnju američkih dionica.
Ako navedenu metodu prihvatimo kao dovoljno relevantnu za naše prilike, zaključujemo kako je tržišna kapitalizacija svih hrvatskih dionica u prošloj godini, prema podacima SDA, pala 48%, na 211,3 milijarde kuna. Kada se ta vrijednost usporedi s gotovo 300 milijardi kuna, koliko bi prema procjenama analitičara trebao iznositi BDP Hrvatske na kraju 2008. godine, ispada da su hrvatske dionice, kada se usporede s BDP-om Hrvatske, još povoljnije od američkih.
Tržišna kapitalizacija dionica prema BDP-u Hrvatske iznosi 71% što bi značilo, ako se prihvati navedena Buffetova metoda da u RH treba odmah početi ulagati.
Primjenu ove metode na prilike u Hrvatskoj ipak nije baš moguće uzeti kao potpuno preciznu iz jednostavnog razloga što je BDP odraz rada cjelokupnog gospodarstva što ima itekako veze s burzom npr u Americi gdje velika većina tvrtki, kreatora američkog BDP-a kotira na tržištu vrijednosnih papira dok u RH nije takav slučaj i postoji značajan dio domaćeg BDP-a koji kreiraju tvrtke koje nisu izlistane na burzi pa ostaje pitanje koliko je ovakva metoda primjenjiva na Hrvatsku. Osim toga, u vrijeme davanja takve izjave, američko je gospodarstvo bilo u uzletu, samo su dionice tehnološkog sektora u jednom periodu zbilja sumanuto rasle bez podloge u rezultatima poslovanja tih kompanija. S druge strane, gospodarstvo Hrvatske je u recesiji, koja uz to nije zahvatila samo naše gospodarstvo nego cijeli svijet što znači da je naša recesija jednim dobrim dijelom i odraz niza zbivanja u jednom puno širem kontekstu od okvira hrvatskog gospodarstva.
Ne treba zaboraviti ni činjenicu da je kod nas kultura korporativnog ponašanja daleko ispod američkog nivoa, a rezultati poslovanja se često ne iskazuju do kraja realno.
Isto tako pravila za najjače tržište na svijetu i svjetsku velesilu se ne mogu linearno preslikavati na našu malu nerazvijenu ekonomiju i tržište. Tu je puno ljudi izgubilo puno novca u prošloj godini i upitno koliko vremena će biti potrebno da se vrate na tržište kapitala a veliki investitori ne mogu podici cijene bez masovnog povratka malih investitora, jer taj trend neće potrajati...
Dodatno opterećenje tome je i činjenica da će ovaj kvartal vjerojatno biti najlošiji kad su u pitanju ekonomski indikatori i da će to dodatno obeshrabriti ulagače, osobito male.
Zaključak cijele priče, nakon iznošenja svih za i protiv ove teme jest da čovjek treba slušati isključivo sebe i formirati svoje mišljenje na bazi čvrstih činjenica, a tuđe savjete uzimati s rezervom, jer nikad ne može biti siguran u razloge radi kojih je netko taj savjet dao.
