Da li nas država štiti?

Kada su u pitanju kontrola hrane ili kvaliteta okoliša, zakonska regulativa obično pruža dovoljnu zaštitu. Barem nam tako kažu. Tu smo svi jako osjetljivi. Nitko ne želi zagađenu hranu, a još manje danonoćni smrad. I znate li kako se zakoni primjenjuju? Pa, ako niste pretjerano zahtjevni i ako ne insistirate na sitnicama MOŽDA RAZOČARENJE I NEĆE BITI VELIKO. U vrijeme najžešćih „mirisa“, na mjernoj postaji ispred Ine jasno piše da je zrak ZADOVOLJAVAJUĆE ČIST. Tko vam je kriv što su vam osjetila suviše istančana za današnje okolnosti? Ili možda SKRB DRŽAVE NIJE DOVOLJNO ISKRENA? Ili se, što je i najopasnije, PRIMJENJUJU DVOSTRUKA MJERILA? Iznijet ću nekoliko primjera...

O štetnosti pušenja ne treba trošiti riječi. Mnoge obitelji cigarete su zavile u crno. Ljudi umiru u paklenim mukama. Znate, RAK PLUĆA RASTAČE ŽIVOT GOTOVO BEZ GREŠKE. Djeca ostaju bez roditelja, a i troškovi (obično bezuspješnog) liječenja su ogromni. Možda će zvučati grubo, ali te troškove svi itekako plaćamo. I ne bi ih bilo da nema pušenja. Društvena šteta je, dakle, nemjerljiva. A ima još nešto. ŽIVJETI UZ PUŠAČA PODJEDNAKO JE ŠTETNO KAO I PUŠITI. Dobro, neke mjere ograničenja postoje. Koliko znam, zabrana prodaje duhanskih proizvoda mladima još nikoga nije spriječila da puši, a zabrana pušenja u svim javnim zatvorenim prostorima PRIMJENJIVAT ĆE SE U BUDUĆNOSTI. Skeptičan sam, gostionice bi mogle propasti, a to se ne smije dopustiti. Kada je duhan već toliko štetan, zašto je njegova prodaja uopće dozvoljena? Jednostavno, DRŽAVA NA TOME ODLIČNO ZARAĐUJE, BEZ OBZIRA ŠTO USPUT HODA PO LEŠEVIMA. Politika zbrajanja mrtvih i pune državne blagajne nema puno veze s iskrenošću.

Problem stočarstva još je osjetljiviji. Sada ne želim raspravljati o tome koliko je meso korisno ili štetno. Želim reći koliko uzgoj životinja za hranu POTKOPAVA SVAČIJI ŽIVOT. Za 300 kg mesa potroši se, u prosjeku, 3000 kg soje i žita. (Da li ste se upitali koliko ljudi se može nahraniti s 300 kg mesa, a koliko s 3000 kg soje i žita?) Izrada krmne smjese ždere gorivo, a usput se oslobađaju milijuni litara ugljičnog dioksida. Da vam kažem još da 300 kg mesa znači 200.000 litara METANA IZ ŽIVOTINJSKIH PROBAVILA? Hoće li nas ugušiti efekt staklenika? U jednom izvještaju UN-a piše da je STOČARSTVO ODGOVORNO ZA VIŠE STAKLENIČKIH PLINOVA NEGO CJELOKUPAN SVJETSKI PROMET. (Procjenjuje se da je to 30-40% cjelokupne emisije.) Uz to, uzgoj stoke je GLAVNI UZROK DEGRADACIJE ZEMLJE I VODE. Da li je time ugrožena nacionalna sigurnost?

Osim zagađenja, stoka je i glavni čimbenik starih i novih bolesti. Ptičja gripa, SARS, AIDS, ebola... U britanskoj medicinskoj reviji Lancet piše: „SVE NOVE ZARAZNE BOLESTI PROTEKLIH 20 GODINA PREŠLE SU SA ŽIVOTINJA.“ Da li bi tih bolesti bilo da nema životinja, koje se u UŽASNIM NEHUMANIM uvjetima uzgajaju za meso? Da li država tu pruža ikakvu zaštitu ili žmiri na oba oka zbog viših nacionalnih interesa? Da li ćemo zbog prehrane mesom ovako ili onako SVI NASTRADATI?

Još jedna potencijalna prijetnja visi nad glavom. Otvaranje zemlje prema raznolikim integracijama neminovno će nam donijeti i smeće od hrane. Tu prvenstveno mislim na GMO. To se dogodilo kod svih, a bojim se da će i kod nas. Raznolike ucjene prije ili kasnije dovode do popuštanja. Znate li što se događa kada kompanija Monsanto dođe do žitnih polja? NJIHOVO SJEME IMA KONTROLIRANU PLODNOST I GENSKE KARAKTERISTIKE, KOJE SE AKTIVIRAJU POMOĆU GENSKOG PREKIDAČA. Uključivanje „gena za otpornost“ moguće je samo putem kemikalije istog proizvođača. Obrazac totalne ovisnosti je pred vratima. Otvoreno tržište ima i svoje jako gorke strane.