U Švedskoj ništa nije prestajalo s radom, pa ni škole, dućani, restorani i prijevoz. Faktički, sve je na razini preporuke. Zabrana nema.
NETKO JE REKAO DA JE PONEKAD U ŽIVOTU BOLJE NE ČINITI NIŠTA. Istraživanje na oko 500 beskućnika iz New Yorka pokazalo je da je njih 40% pozitivno na koronavirus, ali baš nitko nije imao nikakve simptome. Analiza umrlih od koronavirusa u Italiji pokazuje da su skoro svi teški bolesnici od ranije. Slično stanje (ali na puno manjem uzorku) je i kod nas. Neka iskustva sa švedskim vrlo liberalnim pristupom već postoje. Iako bi očekivali da je broj zaraženih na milijun stanovnika kod njih najveći, dostupni podaci govore da mnoge razvijene zemlje, usprkos mjerama izolacije, stoje znatno lošije. U toj grupi su, među ostalima, Njemačka, Italija, Španjolska, Francuska i Švicarska.
U Švedskoj ništa nije prestajalo s radom, pa ni škole, dućani, restorani i prijevoz. Faktički, sve je na razini preporuke. Zabrana nema. Rast broja zaraženih uglavnom je zaustavljen. (Naravno, ne trebam ni naglašavati da je švedski zdravstveni sustav izvrstan, spreman i za puno gore situacije. I, ne manje važno, povjerenje građana u politički i zdravstveni sustav je ogromno.) Glavna ideja ovakvog pristupa je brži put do kolektivnog imuniteta, kada će se virus puno teže širiti. Tako i privreda najmanje trpi. Recesija u Švedskoj bit će kratka. Mjerama izolacije (što je pristup u velikoj većini zemalja) virus se širi donekle sporije, ali će cijeli proces do postizanja kolektivnog imuniteta puno duže potrajati. Do tada će potrajati strah, žestoke zabrane, dezinficiranje na tisuću načina i život, koji je sve prije nego normalan. Uz neminovnu ekonomsku propast i uz siromaštvo, koje će se teško izbjeći. Hoće li, na kraju, stvarna kvota zaraženih i umrlih biti jednaka, bez obzira na pristup?
Kod nas bi se moglo reći da upravo završava faza izolacije i zaključanih trgovina. „Kao da je sve stalo“ faza. Zatvoreni po kućama, ključanica zabrtvljena selotejpom, uz strah da bura ne nanese virusni oblak tijekom preporučenih provjetravanja. Slušali smo o virusima slijepljenim za cipele i o postupku dezinfekcije voća i povrća. Popularnost stožera rasla je iz dana u dan. Eh, sada nam taj isti stožer velikodušno dopušta više slobode, što je znak da ulazimo u fazu kupanja u dezinfekcijskim sredstvima. Prskanje posvuda. Sve čega se dotaknete potencijalno je mjesto zaraze. Smrt vreba s jagoda, sa sardela iz ribarnice, iz knjiga, s majica, sa škara za kosu i od svih koji su se približili na manje od 2 metra. Strah od svega korača poput aveti i zatvara prostor racionalnom razmišljanju. Mislite da je standardni život izgubljen zauvijek?
U mjesec i pol dana izolacije gospodarstvo je odletjelu u ambis, kojem se dno još ne naslućuje. Pad će se u ovoj fazi tek malo usporiti. Dno je još daleko. Privredna aktivnost, zagušena antivirusnim mjerama, (opravdanim ili iracionalnim, već kako razmišljate) plesat će na rubu propasti, a država će nas zadaviti silnim milijardama manjka. Srednji sloj će postati sirotinja, a sirotinja će tresnuti u bijedu. Spremite se na malo manje demokracije i malo više autoriteta. Pomalo se bojim što ćemo dobiti pod pojmom „cjepivo“. A Ivan Đikić već sada iskače iz svake emisije, baš poput stožernih zvijezda. Izbori su brzo, zar ne?
Život se neće ugasiti, ali „dan poslije“ mogao bi izgledati apokaliptički. Praznih džepova, poprskani i zamaskirani, prestrašeni samim sobom. I sa mnogo još zapakiranih respiratora. Vražji virus.
Prijavite se na besplatni newsletter: [email protected]
