Samo u SAD obavi se preko milijun angioplastija godišnje. Što možemo, začepljene krvne žile masovan su problem, infarkt kosi nemilice i drastični preventivni zahvat djeluje razumno. TAKO ĆE SE MANJE UMIRATI. Nažalost, čini mi se da su pacijenti premalo informirani o svim plusevima i minusima, koje mogu očekivati. POGOTOVO O MINUSIMA. No, pođimo redom... Angioplastija je kirurški zahvat, kojim se proširuju sužene arterije (a sužene su zbog aterosklerotičnih promjena). Najčešće je riječ o koronarnim arterijama. Pojednostavljeno, u zahvaćenu žilu uvodi se kateter, a na suženju se napuhne svojevrsni balon. Balon komprimira naslage na stijenkama, proširujući zonu slobodnog krvnog prolaza. Nakon toga, u žilu se umeće tanka i trajna žičana valjkasta mreža (stent), koja bi trebala osigurati trajno proširenje žile. I TRAJNO RJEŠENJE PROBLEMA. Iako se postupak naveliko koristi već tridesetak godina, jedna činjenica gotovo da impresionira. U negativnom smislu. Dakle, NEMA DOKAZA DA ANGIOPLASTIJA PRODUŽAVA ŽIVOT KOD KRONIČNIH ZAČEPLJENJA KRVNIH ŽILA. Ne čudi me, u pitanju je suštinsko neslaganje. Svi liječnici znaju da srčani udar nastaje PUKNUĆEM NESTABILNOG PLAKA s unutarnjih stijenki krvne žile. Samo puknuće možda i nije toliko problematično. Nezgodno je ono što slijedi. Tjelesna reakcija slična je kao kod posjekotine na ruci. Stvara se ugrušak (tromb), koji nrijetko posve prekine protok krvi. Smrtni ishod onda nije daleko. Angioplastija u potpunosti negira glavnu životnu prijetnju u ovom slučaju, a to je NESTABILNI KARAKTER PLAKA. Zapravo, proširivanje žile znači stiskanje i PUKNUĆE STARIH FORMACIJA, KOJE SU DO TOG TRENUTKA BILE ČVRSTE I STABILNE. (LATENTNA FAZA SA STARIM NAKUPINAMA GOTOVO NIKADA NE STVARA PROBLEME. AKO JU SE NE DIRA.) Drugim riječima, zbog samog čina „baloniranja“, odnosno zadiranja u osjetljivu strukturu, 3-5% pacijenata pretrpjet će srčani udar. Ubila ih procedura, koja je trebala spasiti život. Uz to, unutar 5 mjeseci od operacije ČAK 50% „BALONIRANIH“ ARTERIJA PRETRPJET ĆE POTPUNO ZAČEPLJENJE. Poznate komplikacije prisilile su medicinsku struku na pravi arsenal protumjera. Vidjet ćemo da one mogu biti bizarne, a donekle i zastrašujuće. Ugrađivanje žičanog stenta jedna je od takvih mjera. (Zadnjih desetak godina standardni je dio procedure.) Nažalost, to iritira osjetljive mišićne stanice iz arterijskih stijenki, koje zbog toga počinju agresivno rasti. Govorimo o proliferaciji. OVAJ RAST JE POKUŠAJ TIJELA DA PREKRIJE STRANI METAL Koji uvijek predstavlja potencijalnu opasnost. Ništa neobično. No, STENT ĆE TAKO DOVESTI DO BROJNIH NOVIH ZAČEPLJENJA. Primjena angioplastije sa stentom nije se pokazala NIŠTA BOLJOM od angioplastije bez stenta. Naravno, i za problem proliferacije postoje rješenja. Jedno od njih je i radijacija. (Znamo da se zračenje uobičajno koristi za zaustavljanje rasta stanica raka. Doduše, s krajnje upitnim rezultatima.) Radioaktivni elementi uvode se kroz kateter i postavljaju na mjesto „baloniranja“. Pušta ih se da djeluju oko pola sata. Korist od zaustavljanja proliferacije ima i svoju tamnu stranu. OZLJEDE ARTERIJA ZBOG RADIJACIJE POTIČU FORMIRANJE KRVNIH UGRUŠAKA. Neprihvatljiva stopa po život opasnih posljedica ne može se dovoljno efikasno suzbiti niti lijekovima za razrjeđivanje krvi. Vidite, svaki novi pokušaj vuče za sobom i nove posljedice. U zadnje vrijeme, stent se oblaže citostaticima. Namjere su slične, ali pomoć ponovno upitna. Nevolje obično počinju istekom 6 mjeseci od operacije. O upotrebi nekih lijekova, ali i o neškodljivim mjerama, čitajte više u sljedećem broju