Jesu li zaista pretili ljudi skloniji akutnim i kroničnim križoboljama od onih prosječne težine ili mršavaca ili je to samo predrasuda? Iako sama statistika ide tome u prilog (istraživanja ukazuju na to da se deblji ljudi češće žale na bolove u donjem dijelu leđa), valja biti više no oprezan u savjetovanju gubitka na težini kao jednog dijela liječenja križobolje u pretilih osoba. Osim što nam svakodnevica pokazuje da degenerativne bolesti kralježnice nisu u direktnoj vezi sa tjelesnom težinom, čak i studije u tom smjeru objašnjavaju da se osobe sa prosječnom težinom ili mršavije od prosjeka manje žale na križobolju i zbog toga što se one češće bave nekim vidom rekreativnog sporta od pretilih, te je u većini tih studija na kraju i pitanje je li manji broj križobolja u mršavaca posljedica manje težine ili više kretanja? Osobno sam skloniji vjerovati da je ovaj drugi zaključak bliži istini. Isto je tako istina da bespotrebno velika količina masnog tkiva nije posebice korisna. Ako već njen loš utjecaj na kralježnicu možemo relativizirati, tada je posve jasno da ona bespogovorno loše utječe na čitav niz drugih organskih sustava u tijelu i apsolutno je valja držati pod kontrolom ili je smanjiti ako je ikako moguće. A baš kod smanjivanja tjelesne težine valja biti posebno oprezan, e da ne bi s tim postupkom učinili više zla, no koristi. Slijedeći primjer govori tome u prilog. Jedan je moj pacijent dugo godina patio od križobolja koje su se svako toliko pojačavale do mjere u kojoj bi on bio potpuno iskrivljen. Kao i kod ostalih križobolja tog tipa, manjim dijelom se situacija da sanirati fizioterapijom, a više vježbanjem. Kako je on bio uporan, unutar nekoliko mjeseci stanje se sasvim popravilo, te je po prvi puta nakon mnogo vremena bio potpuno bez bolova. I tako su tekle godine, on je vježbao, a bolovi se nisu javljali. Često puta me pitao da li tih nekoliko kilograma viška koje ima, loše utječu na njegovu kralježnicu? Bio sam sasvim siguran da to nema nikakav loš utjecaj na njega. No, s vremenom na tih nekoliko, došlo je još nekoliko kila, te je moj pacijent odlučio skinuti višak koji mu je smetao da ponovno uđe u neke od svojih najdražih odjevnih predmeta. I tako je u samo nekoliko tjedana izgubio više od 7 kilograma. Govorio je da se osjeća izvrsno i da ima puno više energije no obično. Nekoliko dana nakon toga križobolja se pojavila u svom starom sjaju i ponovno ga potpuno iskrivila. Zašto? Osim što je malo zapustio vježbanje, prenaglo je izgubio na težini. To će reći da je od onih 7 kilograma koje je vaga pokazala kao manjak, same masnoće bilo oko 4 kg, dok je gubitak mišićne mase iznosio negdje oko 3 kg. Gubitkom mišića, donji je dio kralježnice izgubio glavnu potporu, te je ponovno reagirao bolovima i antalgijom (iskrivljenjem). Ako vam se čini da je to rijedak i izoliran slučaj, varate se. Sve se češće susrećem sa sličnim problemima. Stoga, valja biti iznimno oprezan kod skidanja viška tjelesne težine u svrhu rasterećenja kralježnice, jer kao što smo vidjeli, gubitak mišićne mase, koji obično prati smanjenje količine masnog tkiva, može uzrokovati brojne probleme. Tim sam više veliki protivnik kratkih i agresivnih dijeta, koje se oslanjaju na drastičnu promjenu prehrane, a da se nivo fizičke aktivnosti ne mijenja. Tek za napomenu, valja reći da se slična pogoršanja nakon naglog gubitka tjelesne težine mogu očekivati i kod artroza koljena te kod kroničnih bolova u vratnoj kralježnici.