Debljina (gojaznost; povećana tjelesna težina; lat obesitas) jedna je od najčešćih bolesti moderne civilizacije i smatra se kako 10 do 15% odrasle populacije pati od gojaznosti. Definicija gojaznosti nije jednostavna obzirom da se struktura tijela i koštano-mišićne građe značajno razlikuje između pojedinaca. Općenito je mišljenje da je umjereno debeo čovjek težak do 20% iznad idealne tjelesne težine, značajno debeo između 20 i 40% dok su izrazito gojazni pojedinci teški više od 40 % od optimalne tjelesne težine. Iako postoji više specifičnih medicinskih formula za izračunavanje idealne tjelesne težine u običnom životu može se koristi jednostavni prijedlog Američkog udruženja za prehranu koji glasi da optimalna tjelesna težina odraslog čovjeka iznosi razliku između njegove visine i broja (koeficijenta) 102, a prihvaćaju se odstupanja od 6 kg u oba smjera. Dakle, idealna tjelesna težina čovjeka visokog 180 cm kreće se između 72 i 84 kg (180 - 102 = 78). Uzroci pretjerane debljine brojni su, vrlo različiti i nerijetko se međusobno prepliću. Genetski odnosno nasljedni čimbenici gojaznosti dobro su poznati iz svakodnevnog života i znamo određeni broj ljudi uz relativno zdrav život i primjerenu prehranu vrlo teško održavaju zadovoljavajuću težinu. Kultura i način prehrane, posebice u našim krajevima ima značajan upliv na razvoj gojaznosti. Rijetki, ali obilni dnevni obroci i tzv. brza hrana («fast food») često su osnovni razlog pretjeranoj težini. Također, debljanju pogoduje pasivan način tjelesnog uz buran psihički život te su stoga ljudi izvrguti stalnim stresovima češće gojazni. Posebice treba naglasiti važnost debljine u dječjoj i adolescentskoj dobi kada je inaktivitet, odnosno izostanak odgovarajuće tjelesne aktivnosti, najvažniji uzrok pretjeranom debljanju. Naposlijetku, ne smiju se zaboraviti i mogući specifični medicinski čimbenici gojaznosti (npr. hormonalni poremećaji, utjecaj nekih lijekova, posebice kortikosteroida i dr.) koji potrebuju adekvatan i stručan medicinski pristup.