Nakon objavljenih izbora pobjednici su slavili. Kako su dvije najveće stranke osvojile većinu u polovicama svih mjesnih odbora, slavili su skoro svi.
U nedjelju su u Rijeci bili izbori za vijeća mjesnih odbora. To je vrhunac decentralizacije, gdje stanovnici naselja sami izabiru ljude koji će ih zastupati. A time direktno utječu na kvalitetu vlastitog života. Kako kažu na službenoj stranici grada Rijeke: „…Mjesni odbor je oblik neposrednog sudjelovanja građana u odlučivanju o pitanjima od njihova svakodnevnog i neposrednog interesa…“
Zar to nije divno?
Nakon objavljenih izbora pobjednici su slavili. Kako su dvije najveće stranke osvojile većinu u polovicama svih mjesnih odbora, slavili su skoro svi. Građani su im iskazali povjerenje, pa su dobili mogućnost popraviti im kvalitetu života. Zar to nije divan razlog za slavlje?
Ozaren i sretan zbog tuđe sreće, odlučio sam pogledati rezultate svoga mjesnog odbora, da vidim tko je tamo dobio mogućnost unaprijediti moj život.
A kada ono – razočarenje.
Od 2244 glasača prijavljenih u mjesnom odboru Pećine, važećih glasačkih listića bilo je: 217.
Od tih 217, 103 su bila dovoljna da se osvoje ključnih 3 od 5 mjesta u vijeću, koje je osvojio SDP.
Znači, za osvojeno pomaganje građanima veselilo se samo 106 ljudi.
Još me više ražalostilo što su za 1 vijećničko mjesto bila dovoljna samo 44 glasa. Pa da su se ljudi iz dva lokalna kafića sakupili, mogli su promijeniti tijek razvoja istočnog dijela Rijeke.
Rezultate izbora komentirao je i gradonačelnik koji je izjavio, citiram: „Po meni je u cijeloj toj priči najlošije to što je izlaznost bila vrlo loša, svega nekih 9 posto. To je upozorenje i nama, koji se bavimo javnim poslom…“
Samo 9 i sitno posto građana odlučilo je slaviti svetkovinu i praznik demokracije. Ostali su usisavali i prali posteljinu. Kad bi samo znali što su propustili.
Ono što mene zabrinjava, to je sljedeće: zašto bi ljude koji se bave javnim poslom trebalo zabrinjavati to što na izbore izlazi malo ljudi? Kaže gradonačelnik da je to upozorenje? Upozorenje na što? Čega bi se oni trebali plašiti?
Stvari su potpuno suprotne. Mala izlaznost je nešto najljepše što građani mogu ponuditi onima koji se bave javnim poslom.
Prije svega, zato što se djelatnik javnog posla ne treba previše truditi da animira građane svoga odbora. Za ući u vijeće, u ovom slučaju, trebao je samo zakoračiti u lokalnu birtiju i „okrenuti rundu“. Ili na lokalno boćalište odnijeti nekoliko boca pive. I evo zanimacije za sljedeće 4 godine. Postoji li išta lakše?
Za stranke koje imaju svoje redovito članstvo to je još jednostavnije. Dugogodišnja vlast je gotovo zajamčena. Pod uvjetom da se redovito brinu o svojim članovima. Poneka rođendanska čestitka, besplatna kemijska olovka i upaljač i eto pobjede na mjesnim odborima. Članovi znaju cijeniti pažnju.
Mala izlaznost je prvenstveno upozorenje građanima jer njome gotovo svakome dopuštaju i prepuštaju zadovoljstvo i čast da upravlja njihovim kvartom. A možda građani to i žele. Neka se ljudi vesele, kad im to već toliko znači.
