Današnja medicina najčešće koristi denzitometriju za dijagnosticiranje osteoporoze. Pri tome se koriste RENDGENSKE ZRAKE dviju različitih energija, a gustoća minerala u kostima izračunava se u gramima na kvadratni centimetar. Metoda se propagira kao bezbolna, a doza zračenja navodno je mala. Pri tome vam svjesno prešućuju činjenicu da NITI JEDNO medicinsko zračenje nije neškodljivo. Ali ovo je sve toliko kontraverzno i obično predstavlja tek uvod u ozbiljniju terapijsku štetu. Dakle, uređaji za denzitometriju nalaze se na samoj granici iracionalnosti. Propagirana objektivnost rezultata zapravo ne vrijedi više od marketinškog trika. Što da mislim o uspoređivanju rezultata sa stanjem kod mlade, bijele žene? Znate li da aparat uopće ne uzima u obzir etnička i dobna odstupanja, a kamoli činjenicu da je koštana masa manja zimi, nego ljeti? Hej, suviše tražim! Nažalost, STANDARDI ZA CILJANU KOŠTANU MASU UOPĆE NE POSTOJE. U praksi, to znači da PROIZVOĐAČI DEFINIRAJU REFERENTNE VRIJEDNOSTI, odnosno određuju što je normalno, a što nije. Šarolikost u određivanju kriterija znači da je granica između zdravlja i bolesti vrlo elastično postavljena. Na jednom uređaju možete ispasti bolesni, a na drugom potpuno zdravi. Indikativna je tendencija da se ciljana koštana masa (s kojom će vas uspoređivati) POSTAVLJA DOSTA VISOKO. To je izazov, kojem se teško odolijeva. Što više odstupate, to ste bolesniji. ŠTO STE BOLESNIJI, VIŠE ĆETE TROŠITI, a farmacija je uvijek nudila brojna zanimljiva rješenja. Dvije velike nezavisne studije iz SAD i Kanade potvrđuju upravo ovakva razmišljanja. Naime, utvrdili su da je prosječna koštana masa zdravih žena, kada je ona na svom vrhuncu, DOSTA NIŽA od onoga što su odredili proizvođači uređaja. Uzimajući u obzir ovu realnost, ispada da je pojavnost bolesti kod žena iznad pedesete oko 16%, a ne 50%, kako pokazuje tehnika. Pođimo još korak dalje. Čovjek bi pomislio da je broj fraktura kuka u starosti dramatično porastao zadnjih godina, paralelno s astronomskim porastom broja oboljelih od osteoporoze. Ali, TO NIJE SLUČAJ. (Stanje se zadnjih 50 godina nije puno mijenjalo.) Možda bi i očekivali da se lomovi kuka sele prema srednjoj generaciji. Začudo, NI TO NIJE TOČNO. Prosječna dob unesrećenih stalno se kreće između 80 i 82 godine. Incidencija po državama varira i do 40 puta. Znamo da zapadna civilizacija podržava stil života i prehrane, koji baš nisu zdravi. SLABA GUSTOĆA KOSTIJU JE TEK JEDAN OD POKAZATELJA JADNOG STANJA, A NE STVARNI UZROČNIK BOLESTI. Na kosti obično gledamo kao na tvrde, inertne objekte, u kojima se puno toga ne mijenja. U stvarnosti, aktivnosti u njima nikada ne prestaju. Osteoklasti i osteoblasti su stanice, zadužene za obnovu koštane mase. Osteoklasti razgrađuju staru i oštećenu koštanu strukturu na sastavne dijelove – kalcij, magnezij i neke druge minerale. To je signal za osteoblaste, koji onda stvaraju zamjensku koštanu masu. Proces obnove traje 3-18 mjeseci, ovisno o starosti. Naravno, osteoblasti su aktivniji u mladosti. Balans se okreće negdje iza 35 godina života, kada počinjemo gubiti koštanu masu brzinom od 0,5-1% godišnje. Žene su izloženije gubitku u godinama oko menopauze (1-5% godišnje). Zapamtite, OPISANO „STANJIVANJE“ KOSTIJU S GODINAMA JE PRIRODAN PROCES I TO SE DOGAĐA VEĆ MILENIJIMA. No, medicina uporno pokušava zaustaviti aktivnost osteoklasta, putem hormona i lijekova. ZAUSTAVITI „RAZGRADNJU“ I POTICATI „IZGRADNJU“. Logično zamišljeno, ali...