Depresija se može prepoznati po nizu simptoma, a svaki se bolesnik jačinom i vrstom simptoma razlikuje od drugoga. No hirovitost simptoma dolazi do izražaja i kod istog depresivca, pa s vremenom može patiti od različitih simptoma i koji su raznih jačina. Najčešći simptomi depresije su:potištenost, turobno raspoloženje, navala crnih misli i sjećanja;intenzivna tuga, samosažaljenje, napadaji plača; osjetljivost, ranjivost, zabrinutost, strepnja ("nešto strašno će se dogoditi");pesimizam, beznađe i bespomoćnost ("nema mi spasa", "nikad mi neće biti bolje"); osjećaj bezvrijednosti, krivnje i suvišnosti ("nitko me ne voli", "nitko me ne treba"); osamljenost, osjećaj nepripadanja ili nezaštićenosti ("potpuno sam sam na svijetu"); nesposobnost uživanja u ranije ugodnim stvarima ili aktivnostima ("ništa me ne veseli"); bezvoljnost, letargija ("ništa mi se ne da"); oslabljena koncentracija i poremećaj pamćenja; umor, iscrpljenost, manjak energije; značajno smanjen ili povećan apetit; nesanica ili prevelika potreba za snom; tjelesni bolovi koji nemaju tjelesne uzroke želja za smrću ili planiranje samoubojstva ("ne mogu više izdržati", "bolje da me nema"). Depresivne simptome uzrokuju kemijski i živčani poremećaji u mozgu, no u njihovom izazivanju sudjeluju brojni čimbenici: - stresni događaj (trauma) - smrt ili bolest bliske osobe, razvod, raskid ljubavne veze ili prisnog prijateljstva, gubitak posla, selidba, teška ozljeda, dijagnoza teške bolesti, izloženost nasilju, uhićenje, suđenje, osuda na zatvor, katastrofa poput potresa ili požara itd.;kronična izloženost stresu - stres na poslu, u školi ili u obitelji, loši međuljudski odnosi, slab društveni život; -neki lijekovi - kontraceptivna sredstva, steroidi, rezerpin, sedativi;alkohol ili droge; - prethodne bolesti - poremećaj rada štitnjače, dijabetes, moždani udar itd.;genetska sklonost Najčešće se depresija liječi antidepresivima. Kada se uzimaju redovito i prema uputama liječnika, popravljaju raspoloženje u roku jednog do šest tjedana Prvo pitanje koje se nameće kada nas pogodi depresija jeste što učiniti. U svakom slučaju treba potražiti pomoć liječnika. To može biti liječnik opće prakse, koji će sam prepisati antidepresivne lijekove ili će po potrebi oboljelog uputiti specijalistu-psihijatru. Nažalost, golemi broj oboljelih teško prihvaćaju da boluju od psihičkog poremećaja i s nelagodom odlaze psihijatru. Mnogi su "šokirani" kada im liječnik kaže da pate od depresije i tu dijagnozu doživljavaju kao udar na ego. Drugi pak strahuju kako će se ponašati kolege na poslu i znanci, ako doznaju za njihovu bolest. Čini se ne bez razloga, jer neki od "zdravih" i slabije obrazovanih ponekad doista s prezirom gledaju na depresivce. Srećom, s obzirom na sve rašireniju spoznaju o tjelesnom karakteru oboljenja koje tradicionalno i neprecizno nazivamo "psihičkim", sve je manje nerazumijevanja okoline i sve više oboljelih koji traže liječničku pomoć.