Dermatitis je pojam koji nema nikakvo dijagnostičko značenje. Dermatitisom nazivamo upalni odgovor kože sa promjenama koje prate upalni proces, a odvijaju se u dermisu i epidermisu. Osnovna podjela dermatitisa bila bi s obzirom na tok bolesti: akutan-javlja se naglo, dolazi do crvenila kože, nastanka papulica, lokalnog edema i eksudacije (primjerice hot-spot spada u akutne dermatitise) subakutan- glavni simptom je crvenilo, edem i ponovno eksudacija. Kod ovakvog toka bolesti već možemo naći zadebljalu kožu, ljuskice (npr. alergija na buhu) kronični- blago crvenilo, ljuštenje i prhutanje kože te poremećaji pigmentacije (atopija, seboreja) Znači, dermatitis je pojam kojim se koriste stručnjaci kod histopatološke dijagnostike. Za veterinare praktičare histopatološki nalaz u kojem piše da se radi o kroničnom dermatitisu nema ama baš nikakvo značenje u donošenju dijagnoze. No zato se je išlo dalje sa podjelom dermatitisa po nekim patohistološkim karakteristikama, koje bi praktičare približile ka dijagnozi odnosno determinaciji uzroka pojave upalnog procesa. Tako je došlo do podjele dermatitisa na perivaskularni, spongiotčni perivaskularni, hiperplastični perivaskularni, itd.- no naglašavam ovi pojmovi imaju neko značenje samo ako je biopsijom uzet komadić bolesne kože i poslat na histopatološku analizu. Dermatitis će znači nastati bez obzira na uzrok, a uzroci promjena na koži su vrlo raznoliki: Kod alergija nastaju alergijski dermatitisi koji mogu biti akutni, subakutni ili kronični, isto tako dermatitis je posljedica bakterijske infekcije ili kombinacije alergije i bakterijske infekcije. O alergijama sam više napisala u drugom topicu. U praksi za bakterijske infekcije koristimo izraze: Površinska pioderma, duboka pioderma, impetigo(kod štenaca), piotraumatski dermatitis (hot spot) a osim tih pojmova koji označavaju dubinu procesa ili način nastanka koristimo izraze koji se odnose na lokalizaciju procesa. Pa tako govorimo o nazalnom folikulitisu, "muzzle" folikulitisu, pododermatitisu (šape). Nekad bakterijske dermatitise nazivamo i po pasmini- furunkuloza i folikulitis njemačkih ovčara. Kada nam je poznat uzročnik a radi se o nekim specifičnim bolestima onda govorimo kožnoj boreliozi, tuberkulozi i slično. Dermatitis može biti posljedica infekcije protozoma , rikecijama i virusima, kao što je to slučaj kod leukemije mačaka, štenećaka, toksoplazmoze, lišmanioze. U ovim slučajevima dermatitis je posljedica sistemske infekcije patogenom. Slijedeća skupina mogućih uzročnika dermatitisa su gljivice. Tu spadaju infekcije Microsporumom , Trichophytonom, Candidom, Malasseziom te još nekima. Zatim slijede paraziti-svima dobro poznate buhe, krpelji, razni šugarci, demodex- svi oni izazvati će ovakav ili onakav dermatitis. Osim nabrojenih živih uzročnika koža je ogledalo svih procesa u organizmu. Tako su mnoge endokrinološke bolesti praćene kožnim simptomima (dermatitisom) ili su čak kožni simptomi jedini pokazatelj da nešto nije u redu. Autoimune bolesti (lupus, pemphigus) izazvati će jako ružne dermatitise. I preostaje nam utjecaj okoliša-opekline, ozebline, kemijska sredstva, trovanja, nastanak žuljeva-callus pioderma, dermatitis u naborima koji nastaje zbog trenja (intertrigo) itd. Preostaju dermatitisi koji nastaju kao posljedica prehrane-zbog nedostatka nezasećinih masnih kiselina, disbalansi nekih minerala, nedostatak vitamina i dermatitisi koji nastaju kao posljedica malgnih bolesti (limfoma). Eto upravo zbog toga što sve nabrojeno može izazvati upalne promjene na koži je dijagnostika kožnih oboljenja zahtjevna. Terapija je jasna ako uspijemo determinarati uzrok, ili kombinaciju uzroka, no na žalost, vrlo često u tome ne uspijevamo pa je liječenje samo simptomatsko.