Dijabetes (tip 1 ili 2) je vrlo ozbiljna bolest, koja često loše završava. Neki kažu da je to UMIRANJE NA RATE. Otkazivanje važnih funkcija teško je zaustaviti, pogotovo ako ne znamo puno o pravim uzrocima nastanka bolesti. Naime, izgleda da DEBLJINA MOŽDA I NIJE KLJUČNI FAKTOR. Iako je većina šećeraša predebela, bez „POMAGAČA“ bolest je manje izvjesna. Zagađivači dramatično povećavaju rizik.

Jedna najnovija američka studija povezuje arsen s dijabetesom. Znate, ovaj toksični element UOBIČAJNO JE PRISUTAN U PITKOJ VODI. Šećeraši imaju 26% više arsena u urinu nego ostali. A možemo to gledati i malo drugačije. Osobe s najviše arsena 4-10 PUTA ČEŠĆE OBOLIJEVAJU OD DIJABETESA TIPA 2 (u odnosu na one s najmanje arsena). Osim pitke vode, izvor zagađenja arsenom su i mineralna voda, vino te sva hrana porijeklom iz mora. Tretiranje drva u proizvodnji namještaja također doprinosi ukupnom toksičnom opterećenju.
Na drugu grupu zagađivača (dioksin, DDT, trans-nonaklor, heksaklorobenzen i sl.) već smo i navikli. Do nedavno ih nisu povezivali sa šećernom bolesti. Međutim, zadnje analize, blago rečeno, uznemiravaju. Svi koji su izloženi velikom utjecaju ovih otrova (bilo na radnom mjestu ili bez svog znanja) POVEĆAVAJU RIZIK ZA 40 PUTA. Još zanimljivije je ono što NIJE potvrđeno. Naime, NEMA POVEZANOSTI IZMEĐU DEBLJINE I DIJABETESA KOD OSOBA SA ZANEMARIVOM PRISUTNOŠĆU OVE GRUPE ZAGAĐIVAČA. U časopisu Lancet izvode zaključak: „Sve što smo ranije pripisivali isključivo debljini, zapravo potječe od otrova. Ovo saznanje za nas je šokantno.“
Prevelika težina ipak ima jednu važnu ulogu u nastanku dijabetesa. DJELUJE KAO SPREMNIK. GLAVNINA SUVIŠNIH KILOGRAMA POTJEČE OD ŽIVOTINJSKIH MASNOĆA, A UPRAVO U NJIMA SE AKUMULIRA GLAVNINA DIOKSINA, DDT-a I SLIČNIH KEMIKALIJA. Više životinjskih masti = više zagađenja.
Sljedeća kemikalija, koja budi pozornost, je bisfenol A (BPA). Koristi se u plastičnoj ambalaži, ali i kod izrade kantica i limenki za pića i druge proizvode. BPA prelazi u hranu, to je neupitno. Akumuliranje u tijelu vremenom stvara štetu. Recimo, evidentna je povezanost s krvožilnim bolestima. Neupitna je i estrogenska aktivnost, koju potiče. Pod utjecajem bisfenola smanjuje se produkcija spermija, ubrzava se nastup puberteta, a registrirana su i oštećenja seksualnih organa. Nova vijest je da bisfenol OMETA METABOLIZAM GLUKOZE. Pokusi na životinjama pokazali su da BPA (u prilično malim dozama) dolazi u sukob s beta-stanicama gušterače (ove stanice su odgovorne za produkciju i pohranjivanje inzulina). To je put prema inzulinu smanjene učinkovitosti, što dovodi do dijabetesa tipa 2.
Dr Lisa Landymore-Lim pokazala je da cjepiva, antibiotici i diuretici mogu pokrenuti dijabetes tipa 1. Interesantan je mehanizam djelovanja. Ove kemikalije imaju zajedničku osobinu – višak negativnog naboja. Zbog toga se lakše vežu s ionima cinka. Kako je gušterača vrlo bogata cinkom, postaje META NAPADA KEMIKALIJA, KOJE „TRAŽE“ CINK. Tako dolazi do promjena i u beta-stanicama. Promjene su tolike, da ih tijelo počinje registrirati kao uljeze. Beta-stanice su stoga izvrgnute napadu imunološkog sustava, što je put u bolest. Sličan generalni princip djelovanja primjećuje se i kod pesticida.
U sljedećem broju više o elektromagnetskom utjecaju na nastanak bolesti. Koliko pomaže tjelesna aktivnost? Možemo li smanjiti rizike?

photo by Karen Barefoot