Dakle uistinu sam već svima izašao na uši sa pozivima, molbama i nagovaranjima na vježbanje. Posebice ovdje mislim na sve one koji potraže pomoć zbog bolova vezanih za neki poremećaj u samoj kralježnici. No, vježbanje zna biti dosadno, a ponekad i teško, pa onda i većina mojih pacijenata želi to vježbanje skratiti na najmanju moguću mjeru. Tako je glavno pitanje:»A koju vježbu treba raditi za jačanje donjeg dijela leđa?» Na žalost ne postoji vježba koja bi učinila neko čudo. Niti je vježbanje poput tableta - uzmeš jednu ujutro i jednu navečer, pa se cijeli problem riješi. Govoreći općenito, niti jedna ozljeda bilo kojeg dijela lokomotornog aparata nije izolirana i bez utjecaja na bližu ili dalju okolinu. Tako bolovi u donjem dijelu leđa neminovno slabe mišiće stražnjice i natkoljenice, te trbuha, a u slučajevima koji traju iznimno dugo i mišiće gornjeg dijela leđa. Nije rijetkost da kod bolova u koljenu, posebice pri oštećenoj hrskavici, kasnije stradaju i križa, pa sad boli na dvije strane, sa dobrim izgledima da se bol pojavi i na trećoj. Uopće, sustav za pokretanje jako je sličan sustavima u automobilu. Ako trap nije centriran, stradati će gume, a ako stradaju gume, može se dogoditi još čitav niz drugih problema. No, za razliku od automobila, mi ne možemo mijenjati dijelove, pa smo onda osuđeni popravljati ih i održavati u najboljem mogućem stanju. To će reći ako strada jedan dio, pa zatim povuče niz drugih, tada liječenje primarnog problema neće donijeti neko olakšanje. Samo će simultani popravak svih sustava na kraju polučiti rezultat. Kako to izgleda u praksi? Vratimo se na kralježnicu našu svakdanju. Dakle bolovi su tu već mjesecima i svi ostali pokušaji da ih smirite nisu urodili plodom. Možda je fiozioterapija pomogla, možda su i lijekovi bili kratko efikasni, ali nikako da vas ta dosadna bol pusti jednom i za svagda. Tada donesete čvrstu odluku da ćete ubuduće vježbati redovito kod kuće i to obavezno ujutro i navečer. I bi tako. Knjiga sa vježbama je uz vas, te se svojski trudite ojačati mišiće trbuha i leđa kako bi oni čvrsto držali kralježnicu te smanjili i spriječili bolove. No, kako vrijeme ide dalje, bolovi se ne smanjuju, a moguće se i pojačavaju kako sve više i više vježbate. Na kraju, vrlo logično, zaključite kako je sve to vježbanje najobičnija glupost i prestanete sa svim naporima, te obećate sebi da ćete izvrijeđati svakog onog tko vam u buduće preporuči tako nešto. No, nisu krive vježbe. Problem je što kod kroničnih križobolja ne oslabe samo mišići trbušno-leđnog zida, već i većina ostalih mišića na tijelu. Jačanje samo nekih dovesti će do dodatnog problema u obliku disbalansa mišićne snage. To je stanje otprilike slično onom kad su vam ispuhane sve četiri gume na autu, a vi svojski napumpate samo jednu, pa krenete na put do Beča. Neće biti dobro, zar ne? No, nemojte kriviti sebe. I mi smo u ovoj struci sve do nedavno mislili da je dovoljno učiniti malo trbušnjaka i leđnjaka, te tako riješiti problem. Tek u posljednjih petnaestak godina uvidjeli smo da takav utjecaj samo na jedan dio sustava za pokretanje ne daje dobre rezultate. Tek opsežnije vježbanje, koje će postaviti u balans cijeli tjelesni sustav donosi rezultat na duže staze. Valja dakle popraviti cjelinu, a ne tek utjecati na jedan mali segment. Tim više ako se radi o kroničnim i dugotrajnim problemima.