Inače je Rijeka ljeti pust grad. Nikada se baš nije mogla pohvaliti nekim ljetnim noćnim životom. Pod ovim "nikada" podrazumijevam u "posljednjih 20 godina", što mojoj generaciji to i znači. Po pričama nostalgičara znam i za razdoblja kada je života bilo i to na dosta zavidnoj razini. No, kada su otišli pomorci nestala je i zabava. I od tada Rijeka životari. Tu i tamo pojavi se kakvo kulturno ljeto, sa koncertom ili reprizom neke predstave. No ništa previše značajno što bi za sobom povuklo čitav grad… Ili barem one koji to žele. Tijekom dana Riječani se zabavljaju kupanjem. Plaže od Pećina do Kantride, od Kostrene do Ičića krcate su građanima. Nema slobodnog mjesta ni za položiti ručnik. Dobar dio ljudi na kupanje ne odlazi autom. A ljetna vožnja autobusom bez puno ustezanja se može nazvati mučenjem. Poput stiskanja u toploj i vlažnoj, hermetički zatvorenoj konzervi. Niti onima koji do plaža dolaze automobilom nije puno lakše. U autu je vruće, putuje se polako zbog gužvi, a kada se napokon stigne, mjesta za parkiranje nema i nema. I nema. Pa se onda ljudi odlučuju na svakakve drastične mjere. Parkiraju se doslovno gdje god uspiju. Vlasti i njima slični to pokušavaju spriječiti zloglasnom naplatom. Siju naplatničare kamo god stignu. A ima ih i samoniklih… Poslije tako provedenog dana Riječani koji još imaju volje i snage za zabavu žele je ispucati do sljedećeg jutra. Najčešća mjesta za izlazak su kafići. Tamo se sjedi i pije i gledaju se drugi kako sjede i piju. Ako se pri tom sveopćem gledanju susretnu pogledi dvoje zainteresiranih, onda se večer može smatrati uspješnom. Ako ne, tada preostaje nada da će se sljedeći put imati više sreće. I tako iz dana u dan… No, od nedavno se uz gledanje drugih kako gledaju javila i druga vrsta gledanja. Gledanje vozila s kojima su drugi došli gledati. Dakle, više nije važno, kao što je to bilo prije, tko je osoba s kojom bi želio susret pogleda, već s kakvim je autom došla. Takva vrstu do sada nisam viđao u Rijeci. Znao sam da je ima u Opatiji, a oblik u kojemu se javlja u Zagrebu već mi se zgadio zbog svoje sirovosti. No, evo, odnedavno je viđam i u svom gradu. Najčešća mjesta gdje možete primijetiti takve gledače su terase kafića ispred kojih postoji mogućnost parkiranja automobila. Ja ih zovem izlozi. Jedan takav izlog pojavio se otprilike prije godinu dana u centru grada i širi se poput epidemije. Upravo ispred riječke banke koja se tako više ne zove niti će se ikad više zvati, je okupljalište gradskih rockera, pankera i ostalih "alternativaca". Razlog tome je Palach koji je odmah iza, u Kružnoj ulici. Palach ima radno vrijeme do 23 sata, jer buka koju proizvodi smeta stanarima u toj ulici. Nakon što se ti "čupavci" pokupe doma jer smetaju stanarima, počinje pravo radno vrijeme jednog drugog kafića, udaljenog nepunih 50 metara od njega. Ovdje problema sa stanarima nema. Na otvaranju ovoga bio je i gradonačelnik Vojko. Za razliku od Palacha, koji se zbog buke zatvara u 23, El Rio radi do kasno u noć. A mnogo je glasniji od svih kafića u Rijeci. I još je, k tomu, proširio svoju terasu, svoj izlog, preko čitavog trga. One dvije dvomilijunske fontane, koje je Vojko nazivao ukrasom grada, u biti su ukras terase El Ria. Čak su na njih postavili i jastučiće da se gosti koji nemaju gdje sjesti u periodima najvećih gužvi, mogu odmoriti i popiti piće na gradskom vlasništvu. I šank je iznesen na popločano Korzo, da se konobari ne zamaraju suvišnim hodom. Čitav jedan gradski trg pretvoren je u izlog kafića čiji zvučnici tresu dobrim dijelom ulice. A auti gostiju parkirani su uz cestu gdje i malo dijete zna da se ne smije. "Jel' tako mama da je tu zabranjeno?" To stanarima ne smeta. Ne smeta ni Vojku koji rado ovdje sjedne i širi svoj samozatajni smiješak. Ne smeta ni građanima koji se uredno i pitomo izmiču stolovima, a na buku koja im zvoni u ušima odgovaraju nemoćno: tako mora biti. Oni mladi koji zabavu ne shvaćaju kao danonoćno sjedenje po kafićima i dosadno ispijanje pića te uzaludno komentiranje "zgodnih prolaznika" u Rijeci nemaju što tražiti. Tj. nisu imali do proteklog tjedna. Tada je u Rijeci bio organiziran "Open fest", urbani festival. Na dvije pozornice sviralo se puna četiri dana. I zamislite, došli su turisti. I grad je živio. A gosti nisu došli ni zbog karnevala ni zbog Mediteranskih igara, ni zbog Fiumanke. I još veće čudo: svota koja je uložena znatno je niža od cijene Vojkovih vodenih stolica. Možda to pokrene zvončiće u nečijim glavama. Ako je to još moguće.