Sve što juri jednom treba stati ili usporiti. Za to na automobilu služe kočnice. Prednje su te koje više pate od zadnjih. U današnje vrijeme svi proizvođači koriste disk kočnice. Za razliku od doboša kočnica koje još uvijek kao zadnje opstaju, disk kočnice su efikasnije, lakše su za održavanje i nemaju nikakvih mehanizma koje služe za vraćanje pločica u prvobitni položaj nakon kočenja. One prilikom pritiska pedale kočnice preko klipića trenjem djeluje na disk i tako zaustavljaju automobil, a nakon otpuštanja pedale i dalje ostaju u približno istom položaju, samo što nemaju pritisak na disk. Razlog što su zadnje kočnice kompliciranije leži u činjenici da one moraju, osim kočenja u vožnji, obaviti još jedan zadatak, a taj je da osiguravaju nepokretanje vozila kad je u stanju mirovanja, ili kako to normalnije zvuči, moraju kočiti auto ručnom kočnicom. Obzirom da se skoro svi ovovremenski automobili koriste polugom i sajlom prilikom aktiviranja ručne kočnice, moraju postojati mehanizmi koji vraćaju ferode u položaj odmaknutosti od doboša nakon povlačenja ručne, a isto tako imati samopodešavanje tj. drugi mehanizam koji obzirom na potrošenost feroda, uvijek održava isti razmak između feroda i doboša. Inače bi trebalo kočnice svako toliko podešavati, što se nikako ne uklapa u sve veći vremenski interval obavljanja servisa. A stariji mehaničari se sjećaju kako je to bilo kad je stalno trebalo podešavati kočnice, pa su se ekscentri znali zapeći, pa se lupalo, zagrijavalo itd. Bilo je grdo, iako se moglo za obavljanje servisa izvući više novca. Nepostojanje tih mehanizma dovelo bi do toga da bi pedala kočnice počela biti sve niža, ako mehanizam zbog istrošenosti feroda ne bi približavao ferode dobošu, jer bi one, zbog veće zračnosti imale i veći hod, ili zagrijavanje, pa čak i blokiranje kočnica, kad drugi mehanizam ne bi ferode vraćao u prvobitno položaj prije kočenja. Kako je već rečeno, svega toga kod disk kočnica nema. Od kad su ušle u serijsku proizvodnju, malo se toga kod njih promijenilo. Mijenjala se kvaliteta i to na bolje, ali sistem uglavnom ne. Jedino se u posljednje vrijeme, jedan klip koji gura disk pločicu na disk, kod jačih i sportskih vozila zamijenio sa dva, pa čak i četiri klipa kod Formule 1. Sve to je zbog boljeg rasporeda pretiska pločice. I disk pločice, iako uvijek u istom obliku, imale su svoju renesansu. Ako se sjećate prvi automobila s disk pločicama, naročito onih "od tamo", onda su vam u sjećanju crno prljavi prednji kotači, koji su još uz to prilikom kočenja proizvodili zvukove kao vlak koji dolazi na stanicu. Bila je to neugodna škripa zbog lošeg materijala pločica. Teško je bio napraviti smjesu koja neće prouzrokovati takve probleme, a uz to će još dugo trajati i dobro kočiti. Rješenje je nađeno u dodavanju nekih metala u prahu i azbesta. Ali kad su Amerikanci ustanovili da su ispod jednog mosta kod San Francisca, koji nadvisuje jezerce, ribice ne baš dobrog zdravlja, počeli su ispitivati zašto i ustanovili da je to zbog toga što se tu zbog lijepe panorame zaustavljaju automobili. Kočenjem, naravno troše pločice, čija prašina i sitne otrovne čestice padaju u vodu i tako truju ribe. Zeleni su odmah reagirali i azbest je potpuno izbačen iz smjese. Međutim, još su kod mnogih proizvođača ostali prisutni teški metali, koji su također štetni po zdravlje. Kako smo postali sve više ekološki svjesni, vjerojatno da će za nekoliko godina biti zabranjeno prisustvo svih štetnih tvari u pločicama, jer jedna garnitura pločica sigurno neće spasiti svijet, ali kada se to pomnoži sa brojem automobila, koji uz to ispuštaju i štetne ispušne plinove, uz ostala zagađenja, dobro je da još možemo ustanoviti da je Sunce okruglo U slijedećem nastavku još će biti riječ o disk pločicama i o njihovoj zamjeni.