Kada god u kakvom medicinskom opisu ili dijagnozi vidite sufiks -patija, znači da netko tu pati, a ponekad i jako. U slučaju naše diskopatije, patite obično Vi, a ne diskus. Njemu je otprilike sasvim svejedno. Kao jedna od najčešće korištenih složenica u opisivanju rendgenskih snimaka kralježnice, diskopatija u ljudima budi nemale strahove. Nedovoljna, kratka ili nerazumljiva liječnička objašnjenja dozvoljavaju mašti da stvara prilično zastrašujuće konstrukcije i od muhe načini ne jednog, već krdo slonova. Te je slonove kasnije teško rastjerati, kao i prenapuhane strahove vratiti u nekakav normalan obim. Dakle naša kralježnica, ili Vam ga kičma, kako je god željeli zvati, sastavljena je od nekoliko segmenata. Prva su kosti ili kralješci, zatim hrskavica ili diskusi, te sveze koje povezuju kosti i hrskavicu u jednu cjelinu, odnosno ligamenti. Naravno, tu je još i leđna moždina koju čini splet živaca, a koja prolazi kroz cijelu kičmu. Sustav je građen tako da su kralješci tvrdi dio koji daje čvrstoću i oslonac, a diskusi jastučići umetnuti između kralješaka koji služe samo i isključivo kao amortizeri. Na rendgenskoj slici kralješke vidimo kao bijela, odnosno svijetla polja, a diskuse ne vidimo, pa onda oni i izgledaju kao tamne sjene. Ako pak vidimo da je prostor gdje bi trebao biti jedan diskus uži od prosječnog, tada kažemo da se radi o diskopatiji. Još jednom treba ponoviti: AKO JE SLUČAJNO PROSTOR GDJE JE SMJEŠTEN DISKUS UŽI OD PROSJEKA, KAŽEMO DA SE RADI O DISKOPATIJI. To ne znači bolest niti bolno stanje, niti po tom nalazu možemo reći da li pacijent ima bolove ili ne, već znači samo određeni skup procesa koji je doveo do toga da se hrskavična pločica stanji. Dva su uzroka koji mogu dovesti do razvoja diskopatije. Jedan je trauma (poput automobilske nesreće ili pada s visine), a drugi i češći svakako su degenerativni procesi. Bilo, kako bilo to je signal da se nešto treba učiniti, ali nikako ne označava razlog za paniku, s kakvom se susrećem prečesto u svojoj praksi. Simptomi koje jedna diskopatija može uzrokovati su razni, već u zavisnosti na kojem se dijelu kičme nalazi. Ako je ona u vratnom segmentu, tada to mogu biti blagi bolovi vrata i ramena, ponekad bolovi ili trnjenje u jednoj ili obije ruke, a rijeđe glavobolje i vrtoglavice. U koliko je diskopatija locirana u križima, tada su to svakako bolovi donjeg dijela leđa, koji mogu biti praćeni i bolnošću u preponskoj regiji i nogama. No, važno je reći da sama diskopatija ne mora uzrokovati niti jedan od navedenih simptoma. Ona naprosto može biti tu bez bilo kakvih problema. Zašto je tomu tako, duga je priča i ispričati ćemo je nekom drugom zgodom. Sada treba reći što činiti ako se pojave bolna stanja uzrokovana diskopatijom. Prije svega važno je ukloniti simptome. Ako se radi samo o diskopatiji, bez drugih patoloških procesa na kralježnici, onda to obično nije teško, jer oni dobro reagiraju na tretmane fizikalnom terapijom, masažom, pa i kiropraktikom. Ono što je mnogo važnije zbiva se nakon tog primarnog liječenja. Većina diskopatija ipak nam, osim o genetskim predispozicijama i pokojem nestašluku, najčešće govori o neadekvatnom životnom ritmu, što će reći o previše sjedenja ili stajanja. U tim situacijama tijelo naprosto pokušava prilagoditi svoju građu uvjetima u okolini, a kako teško mijenja kosti, tako nastoji promjeniti oblik hrskavice, u čemi i uspijeva. Kako je riječ o procesu koji traje, kako onda kada su bolovi prisutni, tako i onda kada nisu, valja se ozbiljno pozabaviti svojim tijelom, ne bi li se barem brzina tog procesa smanjila na minimum. To se može (ha, već sam sam sebi dosadan) upravo vježbanjem. To vježbanje mora u sebi imati dvije važne sastavnice. Prvo su vježbe snage s kojima treba pojačati snagu mišića koji okružuju zahvaćeno područje kičme i s tim rasteretili same kralješke i diskuse. Drugi su dio vježbe istezanja s kojima održavamo fleksibilnost ligamentarnog i tetivnog sustava kralježnice i direktno smanjujemo mogućnost ponovnog pojavljivanja bolnih stanja.