Jedan recentni događaj potaknuo me je da se na ovim stranicama ponovno uhvatim u koštac sa temom koju sam već u nekoliko navrata obrađivao, a radi se o deformaciji kralježničnog diskusa, ili popularnoj herniji. Prije nekoliko dana zatražio me je savjet jedan mlađi čovjek kojemu je dijagnosticirana diskus hernija. Došao je na pregled sa svom silom rendgenskih snimaka, učinjenom magnetskom rezonancom i mišljenjem barem šestorice specijalista. I nije bilo sumnje u dijagnozu, već je najvažnije pitanje bilo što učiniti dalje? Otići na operaciju ili ne? Čuvati se napora ili vježbati? Ići na terapiju i koju? Kako bih zajedno s njim mogao dogovoriti pristup liječenju koji je najbolji za njega samog, bio sam prisiljen polako i u detalje objasniti mu čitav niz procesa u samom organizmu, pa tako i na samoj kralježnici koji nam onda daju i nekoliko različitih opcija za samo liječenje. Neka od tih objašnjenja donosim vam ovdje u pisanom obliku. Cijela je kralježnica jedan kompliciran dinamički sustav, dakle tvorevina koja je građena za kretanje. Kosti u obliku kralješaka čine osnovu tog sustava te ih u zdravog čovjeka ima točno 24. Između kralješaka koji su poredani poput vagona u kompoziciji nalaze se hrskavični jastučići ispunjeni tkivom sličnom gelu ili želatini. Te jastučiće zovemo diskusi i njihova je funkcija samo jedna- amortizacija. Naime dok se krećemo, hodamo, trčimo, skačemo, ili samo sjedimo, različite sile djeluju iz svih pravaca na kralježnicu. Te sile ne smiju se direktno prenositi na same kralješke, pa se tako one ublažavaju na nivou diskusa, upravo onako kako amortizeri na automobilu ublažavaju udarac u situaciji kada automobil prijeđe preko kakve rupe. No to nije sve. Sam diskus služi i kao oslonac za kretnje kralješaka (ili barem većine od njih 24). Ako ste ikada sjedili na lopti, shvatiti ćete kako se to događa. No, sa lopte ćete brzo pasti ako niste dovoljno pažljivi. Da se to ne bi dogodilo, svi su kralješci međusobno povezani na nekoliko nivoa. Prvi su međusobni zglobovi. Svaki kralješak je povezan malim zglobovima sa svojim kolegom iznad i ispod sebe. Osim toga tu su ligamenti. Oni predstavljaju čvrstu svezu među kralješcima i kralježnice u cjelini. Na taj način dodaje se potrebna čvrstoća i osigurava se cijeli sustav od prevelikih pokreta koji bi mogli ozlijediti osjetljive strukture poput malih zglobova ili diskusa. I posljednji, ali vjerojatno i najvažniji sustav zaštite kralježnice jesu mišići. Oni ne samo da omogućavaju pokrete kralježnice, ali i cijelog tijela, već su i najmoćniji sigurnosni faktor. Tim više što samo mišiće možemo jačati, te samo na taj način utjecati na poboljšanje stanja na samoj kralježnici. Jer snažni mišići smanjuju stres na nivou hrskavica i malih zglobova, ali i ligamenata. Tako jaki mišići čuvaju diskuse! No tu je još jedan sustav amortizacije, odnosno ublažavanja stresa. Svi se vjerojatno sjećate osnovne ili srednje škole u kojoj su nas učili da je kralježnica građena u obliku duplog slova «S». Kada gledate čovjeka odostraga vidjeti ćete ravnu crtu po sredini leđa koja predstavlja siluetu same kralježnice. I uistinu, sa stražnje strane kičma jest ravna. No pogled sa strane otkriva da je ona «iskrivljena» i to u vratnom dijelu prema naprijed, u srednjem ili grudnom dijelu prema natrag, a u križima ponovno prema naprijed. Te se krivine ponašaju kao zavoji na opruzi, dakle amortiziraju stresove pri pokretanju tijela. Kada bi izravnali žicu koja tvori oprugu, ona ništa ne bi mogla amortizirati, tako bi bilo i da potpuno izravnamo samo kralježnicu.