Različito podneblje, s različitim sastavom zemlje, istu biljku može učiniti i mirišljavom i smrdljivom
Nedavno sam bila na Velebitu, a nakon toga otišla sam u Slavoniju. U povratku sam stala pored jedne rijeke, malo prošetala i otišla ubrati nešto divlje mente. Radilo se o divljoj menti latinskog naziva Mentha longifolia, dugolisnoj menti. To je ona menta koja na vlažnim područjima raste u velikom broju, kao korov, dlakava je toliko da izgleda čak i pomalo sivo.
U Slavoniji ju zovu i „mirišljavka“, aludirajući na lijepi miris, dok je u Primorju ponekad zovu i smrdljiva menta, aludirajući ponovo na miris.
O čemu je riječ? Različito podneblje, s različitim sastavom zemlje od iste biljke može učiniti i mirišljavku i smrdljivku. Zaista, radi se o istoj biljci, ali u Slavoniji, zbog sastava zemlje, ona ima jednu predivnu geraniolastu notu odnosno miriši na ruže. Ovu geraniolastu notu češće nalazimo kod pojedinih staništa majčine dušice, ali, Primorcima na znanje, može je biti i kod divlje mente. U Primorju, a često i na planinama, pa tako i na Sjevernom Velebitu gdje sam ja bila, ona ima jednu tešku notu, bez slatkoće, suhu i pomalo smrdljivu koja pomalo u nekom tragu zna podsjećati na miris smrdljivog martina.
Opet, uvjeravam vas, radi se o istoj biljci.
Zašto ovo pišem? Zato jer vas želim potaknuti da se, iako poznajete neku biljku i koja vam možda nije po volji, pokrenete prema njoj kada ste na nekom novom području, pogledate ju pažljivije, pomirišete, zagrizete. Biljke su kao ljudi, u drugačijim sredinama, drugačije se „tvore“. Upoznajte novu nijansu zelenila prirode oko vas, uronite nos bez predrasuda i očekivanja i uživajte.
Svako novo otkriće iste stare biljke je tek pravo otkriće.
