Ako je nešto neurotoksično za djecu do 15 godina, budite sigurni da je otrovno i za one od 16, 50 ili 90
Održavanje zubiju svakako je važno, ali još važniji je način održavanja. Novo poglavlje kontroverzne priče o amalgamskim plombama uskoro postaje obaveza i u Hrvatskoj. (Podsjećam, 50% ovih plombi čini živa.) Direktivom Europske unije, od sljedeće godine zabranjuje se upotreba amalgamskih plombi za djecu do 15 godina, trudnice i dojilje. (Za sve ostale, HZZO i dalje plaća samo amalgame, a „bijele“ plombe tek za prednje zube.) Zanimljivo. Budite sigurni da ih nisu zabranili bez razloga. Čak se i dugogodišnja službena retorika prilično promijenila.
PRIJE: Amalgami su jeftini i trajni, a njihova toksičnost je skoro nikakva (daleko je opasnija riba), jer živa u spoju postaje inertna. Živine pare te progutane plombe ili dijelovi plombe neće se nigdje akumulirati.
SADA: Neurotoksičnost žive nije sporna. Isparavanja u mozak i druge organe su stalna, pogotovo za vrijeme žvakanja tople hrane. Ugradnja amalgamske plombe podrazumijeva bušenje velike rupe, daleko veće nego kod drugih plombi. To znači i dobrano uništavanje zdrave zubne mase.
Dakako, svako novo ograničenje amalgama je dobrodošlo, ali besmisao se ipak nastavlja. Ako je nešto neurotoksično za djecu do 15 godina, budite sigurni da je otrovno i za one od 16, 50 ili 90. Razmišljanja da odraslije možemo malo više otrovati je zastrašujuća. Što je najgore, opasnost i nije tako mala. Sigurna doza za živu ne postoji.
Zubari su svakodnevno izloženi amalgamskim parama, a incidencija tumora na mozgu kod njih je 2 puta češća nego kod ostalih. Sterilitet kod zubarica značajno je povećan. Znate, živa je po otrovnosti prva pratilja plutonija. Živine pare su živa, ništa manje otrovna. Pomiješane sa slinom, dolaze u želudac, gdje se spajaju sa solnom kiselinom. Reakcijom nastaje živin klorid, a ova supstanca se inače u medicini koristi za uništavanje bakterija. Ovdje napada brojne korisne bakterije u crijevima, stvarajući ozbiljnu neravnotežu. Jedno istraživanje na ovcama pokazalo je da se amalgamska živa itekako brzo pohranjuje u plućima, jetri, bubrezima, mozgu, srcu i brojnim žlijezdama. Pri analizi mozga pacijenata umrlih od Alzheimerove bolesti, koncentracija žive je uvijek najveća od svih elemenata u tragovima. Prema ispitivanju Svjetske zdravstvene organizacije, akumulacija žive u organizmu porijeklom od amalgama je 3-17 mikrograma dnevno. Na sve ostale izvore otpada manje od 3 mikrograma. „Zaključanost“ i inertnost žive očito postoji samo u nečijim snovima.
Zamjena „srebrnih“ plombi problem je za sebe. Da budem precizniji, nije to problem napraviti, ali je problem neškodljivo napraviti. Od punih usta krhotina žive za vrijeme zahvata možete se ozbiljno razboljeti. Porazgovarajte sa zubarom o specijalnim preventivnim mjerama, koje namjerava poduzeti prije (i do 2 mjeseca prije), za vrijeme i nakon zahvata. Nažalost, dobro upućenih je malo.
Upravo je nevjerojatno kako su nas godinama uvjeravali u bezopasnost žive, trajno smještene u usnoj šupljini. Kada će praksu srebrnog zla u potpunosti iskorijeniti?
Prijavite se na besplatni newsletter: [email protected]
