Činjenica jest da svakodnevno obogaćujemo medicinu s novim spoznajama i novim tehnikama liječenja. No kako se neki stari i pomalo zaboravljeni principi ponašaju u novom znanstvenom okruženju, doista je zgodno. Tako ste sigurno čuli, čitali ili gledali na kakvom filmu "puštanje krvi" u svrhu liječenja. Takvi se postupci danas ne koriste, barem ne u prvobitnom obliku, ali princip da se bolesniku u svrhu liječenja učini dodatna ozljeda, stara je koliko i medicina sama, a koristi se i danas.Taj princip i njegova eventualna djelotvornost počiva na jednostavnoj zakonitosti po kojoj tijelo zbog nove, svježe i akutne ozljede započinje procese cijeljenja kojima je za cilj vratiti ozljeđeni dio u prvobitno stanje, ili barem najbliže tome. Kada činimo svježu ozljedu u području zahvaćenim nekom kroničnom bolešću, onda se nadamo da će procesi cijeljenja zahvatiti ne samo svježu ozljedu, već i tkiva oštećena primarnim oboljenjem. No, kako vam se sve ovo mora činiti vrlo maglovitim, evo jednog primjera. Oštećenja hrskavice u zglobovima vrlo su česta. Mogu zahvaćati samo jedan njen dio ili se protezati cijelim tkivom. Uobičajeno ih je nazvati artrozom, iako nisu sva oštećenja nužno artroze. E, pa kako je regeneracija hrstkavice vrlo stidljiv proces i ne događa se onako kako bismo mi to htjeli, takva oštećenja uzrokuju bolove, otoke i upalu, a ako se nalaze na donjim ekstremitetima (a tamo su najčešće), valja poduzeti određene korake. Ako se npr. radi o koljenu, onda je to najčešće operativni zahvat (artroskopija) s kojom se ulazi u koljeno ne bi li se iz prve ruke vidjelo o čemu se radi i kakvo je stanje. Ortopedu koji vrši operaciju na raspolaganju su mnoge tehnike s kojima može poravnati neravnine na hrskavici, ali jedan od najzanimljivijih zahvata je bušenje rupa na hrskavici i kosti, ne bi li se oštećeni dio tkiva barem djelomično regenerirao. U tu se svrhu dlijetom (i čekićem) buše rupe i izazivaju mikrofrakture kosti (sićušna napuknuća) koja onda služe kao podloga za regeneraciju i to na način da krvarenje koje je normalna posljedica tog zahvata zapuni rupe, stvori hematom (krasta na hrskavici), a zatim daljnjim tijekom procesa stvara hrskavica, koja se nikada ne bi stvorila sama po sebi. Istina je da novostvoreno tkivo nije identične kvalitete kao original, ali je za sada najbolje što se može dobiti. Isto je tako istina da je ova tehnika pogodna samo za oštećenja koja zahvaćaju relativno male površine u zglobu, pa ipak, vrijedna je pažnje, kako po rezultatima koji se mogu postići, tako i kao kuriozitet u smislu liječenja koje je bazirano na novom ozljeđivanju. Unutar ortopedije, nije to jedini zahvat koji se zasniva na sličnim principima. Postoje i mnogi drugi. Isto je tako i sa fizikalnom terapijom koja često podsjeća na srednjovjekovnu inkviziciju. Tako bolna masaža može u određenim slučajevima smanjiti primarnu bolnost i zakočenost uzrokovanu prejakim spazmom mišića. Bolno istezanje može pomoći ublažavanju nekih zglobnih i vanzglobnih oboljenja, a određenim manipulacijama mekih tkiva namjerno se izazivaju modrice, ne bi li se na tim mjestima smanjila bolnost, posebice u degenerativnih bolesti. Sve u svemu, s jedne strane napredak medicine omogućuje nam pristup novim i sofisticiranim načinima liječenja, a s druge strana baca novo svjetlo i na učinkovitost tradicionalnih metoda, te im pronalazi nova polja primjene.