Često naše kupce ponese misao kako bi lijepo bilo ‘za tu cijenu’, koju plaćaju za kvadrat stana npr. u neboderu, na visokom katu i sa visokim režijama, kupiti mali teren, u mirnom prigradu, pa za isti taj novac sagraditi malu kućicu. Okolo malo okućnice, vrt, cvijeće. Ujutro ptičji pjev, mir, nema buke... Veći broj njih tako plovi u mislima, a samo rijetki uistinu krenu u realizaciju svojih snova. No ti što krenu u realizaciju više ne plove. Oni rade teške i duge korake – preko trnja! Evo kako: Prvi i osnovni korak je – pronaći adekvatan teren. Važno je da lokacija bude dobra, očekuje se da to bude prigrad, ali barem da nije negdje u nedođiji gdje još nema ni kolnog prilaza, a kamoli struje i vode. Da ne govorimo o prigradskom prijevozu. S tim prvim korakom najčešće se uhvati u koštac – tko drugi nego Agencija! Agencija za posredovanje u prometu nekretninama je ta koja ispunjava želje svojih klijenata u pronalaženju nekretnine: dobar teren, ne prevelik, riješen prilaz, za prihvatljivu cijenu, blizina autobusa i osnovnih sadržaja, po mogućnosti da već ima barem lokacijsku dozvolu. Pa da gradnja krene što prije! Korak drugi – teren je pronađen! Kupcu iz naše priče već kao da je malo splasnulo oduševljenje. Teren nije baš na tako idealnoj poziciji. Nije zapadni dio prigrada, kako je priželjkivao, jer je malo preskup, već istočni. Prilazni put nije naravno asfaltiran, a nije čak ni dobro nasut, a treba ga i proširiti, jer mu je gabarite ‘suzilo’ podivljalo žbunje i trnje koje godinama već nitko ne uređuje. Struja je na svu sreću blizu terena, ali je vodovod došao do ulaska u naselje. Od kuće ravno kilometar. Dalje će, kažu nadležni u općinskom poglavarstvu, kad se prikupi dovoljan broj zahtjeva, a to znači kad se izgradi dovoljan broj kuća. Jer neće radi jedne-dvije kuće raditi infrastrukturu kao za cijelo naselje. Do tada – ostaje šterna! Ali nije šterna jedino ukopavanje u teren. Tu je naravno i septička rupa. Jer kanalizacija za većinu prigradskih naselja nije još ni u najsmjelijim snovima. I šterna i septička rupa iziskuju redovite mjesečne radnje, šterna – punjenja, a septička – pražnjenja! Korak treći – kupac se ipak, glede i unatoč, odlučio za teren! Sada uz sva upozorenja sa ‘lica mjesta’ valja provjeriti vlasničku dokumentaciju!¨Prvo i osnovno tko je zemljišno-knjižni vlasnik terena, te da li je teren u zoni dozvoljene gradnje, budući nema lokacijsku dozvolu, i što je dozvoljeno na njemu graditi? Tko je vlasnik prilaznog puta, te da li je put privatni ili je javno dobro? Ako je privatni da li je prodavatelj terena barem suvlasnik prilaznog puta, ili je u korist njegovog terena kao povlasnog dobra upisano pravo služnosti na štetu čestice puta kao poslužnog dobra? Zatim, provjera stanja u katastarskom operatu! Slažu li se katastarska i gruntovna stanja nekretnine, da li je kvadratura ista, te podudaraju li se katastarski i gruntovni planovi? A sve to da kupac ne bi kupio nešto što samo misli da kupuje, a u naravi novac daje za nešto drugo... I tako, korak četvrti – ishođenje građevinske dokumentacije, pa korak peti – gradnja iscrpljujuća i dugotrajna... korak šesti – napokon uređenje okućnice i cvijeće... Zato rekoh, korak po korak putem od trnja do – kućice u cvijeću! Puno sreće hrabrima!!!