Jedno od najčešćih pitanja koje mi postavljaju moji pacijenti, prijatelji, ili vježbači u fitness centru jest varijacija na temu: Koje su dobre vježbe za kralježnicu? Ili ako nije u pitanju kralježnica, onda je riječ o koljenu, stopalu, ramenu, laktu ili nečem drugom. Odgovoriti na takva pitanja posve je nemoguće, a evo i zašto. Naime, vježbanje je kompleksna aktivnost. A svaka pojedina vježba ima svoje dobro i loše djelovanje. Kombinirana s jednom ili više drugih vježbi, njeno se djelovanje, ili popratne pojave mogu promijeniti. I kao da to nije dovoljno komplicirano, još je potrebno naglasiti da i sama vježba ima sasvim drugačije učinke ukoliko se radi brzo ili polako, ili tek u malo promijenjenom obliku. No, ako mislite da je to komplicirano vama, sa tek djelomičnim znanjem o vježbanju, možda će vam biti lakše kada doznate da nije lako niti fizioterapeutu ili treneru koji treba osmisliti i sprovesti individualno vježbanje. Jer, poboljšati neki aspekat ljudske lokomocije sve je samo ne lako. U koliko podražaj biva prevelik, tada je oštećenje mišićnih ili tetivnih vlakana vjerojatno. Ako je pak premali, ništa se ne događa. Tek točno određena visina i jakost podražaja čini vježbu blagotvornom, a vježbanje uspješnim. Zbog svega toga, ali i poradi mnogih drugih usko stručnih detalja, nepodesnih za jednostavnu kolumnu ovoga tipa, mnogo puta sam ponovio da jedan tip vježbanja teško može biti dobar za dvoje različitih ljudi. Čak i ako je prvom čovjeku pomogao, u najboljem slučaju drugome neće. U onih manje sretnih izazvati će i poneku lošu popratnu pojavu. Zato izrazi poput ova je vježba dobra za koljena nemaju mnogo smisla. Osim ako se ne radi o potpuno zdravim individuama, pa je tada svako umjereno vježbanje u osnovi dobro. Valja razumjeti da svako oboljenje ili ozljeda sustava za pokretanje nosi svoj utjecaj na mišiće i tetive u svojoj okolini. Uz to, jedno te isto oboljenje može proizvesti sasvim različite posljedice na samim zglobovima, te tako dodatno usmjeriti potencijalno vježbanje. Jer, kinezioterapija je upravo to- liječenje vježbanjem. A kao i svaki lijek, tako i fizička aktivnost mora biti točno odmjerena u dozi i obliku, e kako bi donijela olakšanje, a ne bi naštetila. Sjajan primjer svemu tome jedan je mladi momak koji trenira skijaško trčanje, te je prije nekoliko mjeseci osjetio bolove u oba koljena koji su mu na kraju spriječili bavljenje sportom. Oko dijagnoze nije bilo spora. Radi se o tzv. hondropatiji patele, odnosno bolnom stanju koje uzrokuje oštećena hrskavica na onoj maloj kosti s prednje strane koljena koju zovemo i čašicom. To stanje, naročito u sportaša, liječi se sporo i teško. Osim klasične fizioterapije, najvažniji segment terapije svakako je vježbanje. No, kakvo? Tu se niti u struci do kraja ne slažemo. Tako je naš skijaš učinio i kompjutersku dijagnostiku mišićne snage nogu, koja je otkrila nesrazmjerno slabe mišiće stražnje lože. No i kada se taj nesrazmjer sanirao, bolovi su ostali nepromjenjeni, a sposobnost za bavljenje sportom nije se povećala. Osim samog povećanja snage, pokušano je sa cijelim nizom drugih tipova i komleksa vježbi, ali bez značajnijih rezultata. Tako smo ostali na sto čuda u pogledu daljnjeg liječenja. Na kraju smo u dogovoru pokušali primjeniti drugačije pristupe i otkriti koji sklopovi vježbi kod njega izazivaju smanjenje bolova. To je dovelo do neobičnog saznanja da u konkretnom slučaju smanjenje bolova postižemo vježbama koje bi kod većine drugih ljudi sa istom dijagnozom uzrokovale pogoršanje simptoma, možda čak i otok. Sve u svemu, stanje mu se popravilo dovoljno za polagani povratak u skijaško trčanje. Još je rano reći hoće mu li to i uspjeti, no izgledi su, za sada, dobri. Sto ljudi, sto ćudi, rekla bi stara narodna poslovica, no isto tako vrijedi i sto ljudi sa istom bolešću, sto različitih pristupa liječenju.