Proteklih nekoliko desetaka dana su se ispred slavne Riječke banke gradile fontane. Tj. nisu su se baš doslovce "gradile" već su se iz već postojećih zemljanih nasada iščupale biljke i izvadila zemlja, te ulila voda. Sve je drugo ostalo identično. Je li mramorni okvir kojim su fontane ograđene bio prvenstveno zamišljen kao rub predivnih bazena? Ako je; tko je, i zašto, tu lijepu ideju odlučio nagrđivati zemljom i biljkama, te tako upropaštavati? Ukoliko je, pak, mramorni okvir bio namijenjen prvenstveno kao velika vaza za zemlju i biljke, kome je, i kako, palo na pamet, posudu za zemlju puniti vodom? Postoji još jedna mogućnost. A ta je da je mramorni okvir univerzalan. Osmišljen od strane nekog urbanističkog i arhitektonskog genija, koji je, predvidjevši prevrtljivost, neodlučnost, nezadovoljstvo, a bogami i rastrošnost gradske uprave, sagradio istima savršeno mjesto za igru omiljene igre - "Uredi gradski okoliš". I ja sam se, skupa s mojim kolegama, igrao na sličan način. Naime, mi smo na igralištu ispred vrtića imali jedan mali, drvom ograđeni pješčani bazen koji su nam napravile naše tete. Tamo smo provodili jako puno vremena. Lijepo bi ga izravnali, pa bismo dobili prostor za piknike. Kada bi nam to dosadilo gradili bismo kule. Zatim bismo izdubili veliku rupu i napunili je vodom, te tako dobili pravi mali bazen, ili čak fontanu. Pa bismo drugi dan, kada je voda isparila, sve opet lijepo izravnali i napunili pijeskom, pa u njega zabili grane otkinute sa susjednih stabala. Tako smo dobili park. Sve to na 4 univerzalna kvadrata pijeska. Naravno, bili smo klinci i nismo imali pametnijeg posla. A i tetama je bilo drago, jer su nas uvijek imale na oku. A najlošija stvar koju smo mogli uraditi bilo je prljanje hlača. Ja ove naše, odrasle gradske tate ne do-življavam drugačije, no što su tete doživljavale nas. Razlika između mog i njihovog bazena je jedino u tome što je njihov veći, što ima puno ljepši mramorni okvir i što je na puno atraktivnijoj lokaciji. No, igra je ostala igra. Što se htjelo postići na kraju ovog poluvremena igre "Uredi gradski okoliš"? Uljepšati grad? Mnogi od Vas sigurno znaju bolje načine za potrošiti milijunčić. Možda je gradska uprava (koja za vrijeme karnevala voli maskama pokrivati svoja lica, te tako pozivati strane turiste, predstavljajući grad kao poprište neviđene radosti i veselja) odlučila za svoju predstavu sagraditi i savršene kulise kako bi se igra činila što uvjerljivijom. No, u kazalištu je poznato da realističnost kulisa često samo bijedno nadomještava lošu glumu glumaca. Dobrom glumcu nije potrebno ništa. Slično, samo s mirisima, su radili i Francuzi u vrijeme svojih Lujeva. Oni su sve jačim i intenzivnijim parfemima pokušavali nadjačati rastući vonj svojih prljavih, neopranih tijela. Možda fontane imaju nekakvo simboličko značenje koje još nismo uspjeli dokučiti? Možda velika količina vode koja će njima teći treba asocirati na likvidnost Riječke banke preko puta (kako se zgodno sjetio vlasnik žute reklame s lijeve strane teksta)? Ili naglasiti prozirnost i čistoću Grada s rafinerijom? No, jedno je sigurno. Gradnjom fontana Riječani su profitirali. Pritom ne mislim na ljude, već ne riječke ptice (poglavito golubove) koji su isto tako stanovnici ovoga grada. Dobit će još jedno plodno napajalište koje će im odlično doći u vrućim ljetnim mjesecima. Nadam se da će profinjeni urbani golubovi biti zadovoljni svojim bazenom, barem kao što su ruralne rode i čaplje zadovoljne močvarom Fenixve. Svakome po zaslugama i potrebama. Još zadovoljniji će sigurno biti riječki maturanti, probleme kojih je grad napokon spoznao, pa im je umjesto one bijedne lokvice na Jelačićevom trgu sagradio dvije fontane dostojne obilježavanja kraja četverogodišnjeg mučenja. Kolike fontane bi grad onda trebao sagraditi svojim penzionerima za kraj njihovih Golgota, ostaje nam tek da vidimo. Ionako nam je potreban jedan pravi olimpijski bazen.