Što će biti kada se ustanovi da se kršio zakon? Hoće li država vikati sama na sebe? Naplatiti kazne sama sebi? Bičevati se? Ili se baciti u duboke filozofske introspekcije: Kako mi se to moglo dogoditi? Ili još dublje: Tko sam to ja?
Državni inspektori ubrzo kreću u inspekciju državnih poduzeća i ustanova. Da provjere poštuju li oni zakonom propisane rokove plaćanja. Jer se, vjerojatno, negdje „šuška“ da ne poštuju. A ako netko ne plati vama, ne možete niti vi nekome drugome. Obzirom da je država veliki potrošač proizvoda i usluga, neplaćanjem svojih dugova ona može prouzrokovati veliki čep u protoku novca. Ili, drugim riječima, može biti veliki uzrok nelikvidnosti. U najmanju ruku je nepravedno da država za neplaćanje poreza pokreće ovrhe, a s druge strane niti ona sama ne plaća svoje dugove.
Inspektori u svoje javno objavljene tajne i iznenadne pohode kreću ubrzo. A što će biti kada se ustanovi da se kršio zakon? Hoće li država vikati sama na sebe? Naplatiti kazne sama sebi? Bičevati se? Ili se baciti u duboke filozofske introspekcije: Kako mi se to moglo dogoditi? Ili još dublje: Tko sam to ja?
Ukoliko se pronađu nepravilnosti, a poznavajući revnost državnih inspektora kada su zatvarali slastičarnice zbog neizdavanja računa za sladoled, nepravilnosti će se sigurno naći, možemo očekivati senzacionalističke natpise po novinama i bombastične televizijske najave. Naš narod, koji je već odavno otupio na spomen da se u nekim državnim ustanovama pronevjerilo više milijuna kuna, samo će odmahnuti rukom i eventualno spomenuti: pa to su svi znali. Ili, da bude još paradoksalnije: pa to je cijela država znala.
Možda je znala, ali evo, sada je službeno. A onda kreću sankcije. Naravno, ne može kazniti samu sebe. Ali će se smjenjivati kadrovi. Jer su oni, ti kadrovi, vodili svoje radne zajednice tako da su kršili zakon. A onda će se ovi pravdati da drugačije nisu niti mogli jer jednostavno nisu imali dovoljno sredstava. A nisu htjeli biti nehumani, pa otpuštati radnike.
Onda će država reći da nisu radili svoj posao za državu po zakonima ove države i da će zbog toga ostati bez posla. No, kako ni država ne želi biti previše nehumana, za neko vrijeme će ih poslati da rade u nekom drugom sektoru. Ili će ih degradirati. A za vođu tima postaviti nekog manje humanog, koji zna kako će završiti ukoliko ne napravi ono što svi govore da treba napraviti. Onda će se radnici buniti protiv tog novog šefa. Pa će izići na ulice. Pa će, država kako bi ih smirila, smijeniti - tj. degradirati, tog nehumanog i karijerističkog šefa, i staviti nekog milosrdnog i humanog-pogađate-onog s početka priče. Država će reći da radi u interesu radnika, a radnici su građani, a građani su država. I tako će proći još koja godina - do sljedećih izbora.
Ovi koji su bili na vlasti hvaliti će se svojim dostignućima. Otkrivena je i sanirana velika nelikvidnost, smijenjeni su kadrovi, radile su se velike promjene. Dajte nam još jedan mandat: moramo završiti započeto. Ako su slučajno već imali jedan mandat, onda im ni taj nije bio dovoljan. Uvijek trebaju nešto dovršavati. Posla nikada ne nedostaje. Niti jedna vlast nikada nije rekla: Evo, mi smo svoje napravili. Hvala vam lijepa-bilo nam je zadovoljstvo. Ili, možda još realnije: Mi smo svoje napravili, ali više ne želimo biti na vlasti jer stalno nešto prosvjedujete i uvijek tražite više. Pa nađite nekoga drugoga. Mi idemo u oporbu.
Već se puno vlasti zamijenilo i puno posla napravilo ali, eto, nekako se zapelo na zadatku da se provjeri poslovanje države. Ako je za to došlo vrijeme tek sada, onda su u gadnoj besparici. A prije su, očito, bili u obilnoj parici.
