Prošli je tjedan na Zagrebačkoj burzi potpisan ugovor o uvrštenju druge tranše obveznica Republike Hrvatske, vrijednosti 150 milijuna EUR-a u prvu kotaciju Zagrebačke burze. Obveznice imaju nominalnu vrijednost od 1 eura, kamatnu stopu od 6,875%, a na naplatu dospijevaju 23. svibnja 2012. godine. Marinko Papuga, direktor Zagrebačke burze je prilikom potpisivanja ugovora najavio novi obveznički burzovni indeks CROBIS. Ovaj prvi hrvatski nezavisni obveznički indeks koji će obuhvaćati državne i obveznice državnih agencija bit će vrlo korisni analitički alat svim institucionalnim investitorima. Zagrebačka burza će ga početi objavljivati od 1. listopada 2002. Valja reći da bi ove obveznice, pored institucionalnih investitora mogle biti vrlo zanimljiv instrument i svim malim ulagačima. Naime, vrlo jednostavnom računicom može se utvrditi i zašto. Ako oročite novac u banci na recimo godinu dana, u kunama, uz valutnu klauzulu, kamata koju biste dobili bila bi oko 5 %. Štednja je zajamčena do iznosa od 100.000,00 kuna. Ako imate više od toga morate to raspodijeliti među bankama, nositi hrpu gotovine u džepu, gubiti vrijeme i vjerojatno će kamata u nekima biti i niža. S druge strane, obveznice su osigurane i za njih jamči država svojim proračunom u cijelom iznosu, a ne do 100.000,00 kuna. Imaju valutnu klauzulu, a kamata im je od 6.875%, a kod prijašnjih izdanja čak i do 8 % što je značajno više nego u banci. Ako uzmemo da je u banci 5%, to znači da je na ovo zadnje izdanje državnih obveznica koje nosi najnižu kamatu, zarada na kamatama do dospijeća oko 38% veća nego je zarada u banci. Uzmemo li kamatu od 8% koliko su nosile neke obveznice, tada je zarada na takvim obveznicama (pod pretpostavkom da su kupljene po nominali i da se drže do dospijeća) 60% veća negoli je u banci po kamati od 5%. Najveći dio nove emisije obveznica kupili su mirovinski fondovi kojima je prvenstveno i namijenjena ova emisija. Samo se tu onda postavlja jedno zanimljivo pitanje. Prije smo imali državni mirovinski fond u koji je država davala novce koji su nedostajali od uplate doprinosa za mirovinsko osiguranje do tekućih potreba za isplatama. Sada imamo sustav privatnih mirovinskih fondova gdje se zna točno koliko je čije i što je i kojem fondu uplatio. Taj bi fond time trebao gospodariti i uvećavati taj kapital kako bi jednog dana bilo za mirovine. Ali što kupuju? Državne obveznice. Zašto? Jer im ja tako naredio Zakon( polovicu uplata treba uložiti u državne obveznice). Međutim, fondovi kupuju i više od 70% obveznice jer nemaju što kupiti. Dionica je malo i ne udovoljavaju strogim kriterijima koje je propisala država. Novih tvrtki na burzi nema jer se država baš i ne trudi previše da ih bude. Osim toga pa bolje je ovako jer opet prodajom obveznica pare od doprinosa za mirovinsko osiguranje idu državi. Rekao bi narod: "...nije šija nego je vrat...." .