Zbog vrlo gorkog okusa, ali i protubakterijskog djelovanja, često se koristi kod problema sa želucom (gastritisa), za poticanje probave iliti općeg rada crijeva (potičući probavu preko povećane količine žuči), ali i protiv slabokrvnosti
U Hrvatskoj je popisano 18 samoniklih biljaka roda Teucrium. Najpoznatija vrsta je Teucrium chamaedrys, dubčac iliti dubačac. Vrlo je čest na suhim kamenitim livadama gdje uobičajeno raste majčina dušica. Ima široke, debele listove, rozi cvijet i osvježavajući voćni miris. Sa svojom sestrom, travom ivom (Teucrium montanum) dijeli većinu kemijskih spojeva. Ako znamo da je trava iva poznata po uzrečici trava iva – što od mrtva radi živa, znamo da je i dubačac vrlo ljekovita biljka. U područjima gdje nije rasla trava iva, dubačac je u potpunosti zamijenjivao njenu uporabu. Trava iva raste na vrhovima suhih brda kao niski zbiti grmić od par centimetara, dok dubačac voli potražiti zaklon na suhim šumskim čistinama i livadama i ispružiti se do 20-ak centimetara u visinu, zavisno od vlage i sastava tla na mikrolokaciji gdje se nalazi.
Kada ga konzumiramo kao čaj, njegova glavna odrednica je izrazito gorak okus koji nam kazuje da djeluje direktno na jetru i žuč drenirajući ih, potičući na rad i čišćenje. U tom smislu dubačac se često koristi i u kurama za ubrzanje metabolizma te u kurama za mršavljenje. No, tu treba imati na umu da njegov vrlo gorki okus otvara apetit, pa treba smanjiti količinu hrane u tanjuru. Zbog vrlo gorkog okusa, ali i protubakterijskog djelovanja, često se koristi kod problema sa želucom (gastritisa), za poticanje probave iliti općeg rada crijeva (potičući probavu preko povećane količine žuči), ali i protiv slabokrvnosti (anemije) koja može biti posljedica uspavane probave u vidu neprihvata hranjivih tvari iz hrane. Kako vrlo snažno potiče izmjenu tvari u organizmu, a time i čišćenje krvi, tradicionalno se koristio i kod reume, gihta, ali i astme. Ovo djelovanje se temelji na uvjerenju da je jetra naše glavno uporište imuniteta te se čišćenjem (dreniranjem) jetre jačaju imunološke snage organizma.
Bere se, kao i većina usnatica kojima pripada, u vrijeme cvatnje, na način da se sakupljaju nadzemni dijelovi ove trajnice, suše i koriste kao čaj. Nisam čula da netko koristi dubačac u bilo kojem drugom obliku osim u obliku čaja. Iako spada u pretežno jetreno-probavne biljke, zbog poticanja rada metabolizma utječe i na pojačano izlučivanje mokraće.
Već svojim izrazito gorkim okusom on upozorava tijelo da ga se ne smije piti u ogromnim količinama, svakodnevno i dugotrajno. Moderna istraživanja zabilježila su kod ljudi koji su pili izrazito velike količine dubačca duži period toksične efekte koji bi mogli izazvati oštećenja jetre. Današnja istraživanja često izoliraju u tradicionalno korištenom ljekovitom bilju toksične tvari. Vjerujem da je to bilo poznato u tradicionalnoj upotrebi bilja i zato se rijetko pila neka biljka sama, kao monodroga. U tradicionalnoj upotrebi bilja uvijek se radilo o mješavinama gdje su negativne tvari jedne biljke neutralizirane djelovanjem tvari druge biljke u mješavini. Također ,rijetko su se pile koncentracije koje se preporučuju u modernoj fitoterapiji te se u tradicionalnoj uporabi sugeriralo dugotrajnije korištenje vrlo blagih koncentracija biljnih pripravaka gdje je i povećana količina vode unešena u organizam činila dobrobit i pomak.
