Dođite i živite mitologiju. Pobjegnite pred bikom koji vas želi zavesti. Lutajte šumom u društvu osamljenih kentaura. Prepustite se doživljaju pravog, istinskog, paničnog straha
Zeus se zaljubio u Europu i odlučio ju zavesti ili silovati, iskoristivši činjenicu da je njegova žena Hera bila odsutna. Pretvorio se u prekrasnoga bijeloga bika sa zlatnim rogovima…
Dio je to stare, grčke mitologije o nastanku Europe. Vremena su to kada se na našem kontinentu još uvijek moglo naći divljih životinja koje slobodno lutaju. Danas su one uglavnom ograničene na područja šuma. Na područjima na kojima živi čovjek, velike životinje su pod nadzorom. Zaključane u zoološkim vrtovima. Zatvorene po štalama. Eventualno hodaju poljanama s lancima na nogama, kako ne bi mogle pobjeći.
Međutim, izgleda da se vremena mijenjaju. Barem u našem području. Kao da se vraćamo nekoliko tisuća godina unazad, u doba nastanka prvih civilizacija.
Cresom i Lošinjem već najmanje jedno desetljeće haraju divlje svinje. Jedan stanovnik je upravo nedavno doživio ovo:
„Bilo je to grozno iskustvo. Dok sam hodao, čuo sam čudno glasanje, roktanje, ali i kao neko cviljenje, a onda sam u mraku uočio desetak divljih svinja, među kojima je bila i jedna ogromna. Sve se odvijalo jako brzo, osjetio sam panični strah, zakoračio sam unatrag i skočio u grmlje ispod ceste i odmah se popeo na stablo masline.“
Osjetio je panični strah. Evo još jednog vraćanja u staro doba. Pan u grčkoj mitologiji bog je pastira, stada, njiva, šuma, polja, odnosno "paše i stoke", njihov zaštitnik i zaštitnik lovaca, stoga ga se naziva i zaštitnikom prirode. Rodio se s kozjim nogama, rogat i bradat. Njegov izgled toliko je uplašio njegovu majku da ju je obuzeo dotada nezapamćen strah, pa se takav strah još i danas naziva panični strah. Sve češći među stanovnicima našeg kraja.
Oko zaseoka Breze u zaleđu Novog Vinodolskog gotovo da ne možete proći pored šumske ceste koja vodi od obale prema unutrašnjosti, a da ne naiđete na divlje konje. Ovdje su skoro deset godina. Kada su se prvi put pojavili, radili su velike probleme:
„Konji nekontrolirano i bez paske čine velike štete na šumskim sadnicama i poljoprivrednim kulturama. Oni uništavaju sve što stignu i to je uzelo velikog maha.“
Tako se o njima pisalo davne 2005. Još uvijek su tamo. A možda su tamo od pamtivijeka. Kentauri su bića iz grčke mitologije. Kentaur je polukonj i polučovjek koji šeće šumama i voli samoću.
Već dvadesetak godina, na obroncima Učke i Sisola, u zaseocima iznad Mošćeničke Drage, slobodno lutaju divlja goveda. Prije dvije godine, kada sam prvi put u medijima saznao da postoje, vijest je glasila otprilike ovako: „Krdo divljih krava, njih desetak, i jedan bik, nakon gotovo godinu dana izbivanja vratilo se na 'mjesto zločina' u zaleđe Mošćeničke Drage… uništavaju vrtove i okućnice, a nedavno su jednog stanovnika presreli na putu kada je išao na posao…ovo nije prvi put da su krave ušle u neko selo.“
Taj jedan bik, predvodnik krda divljih goveda, prije dvije godine trčao je za jednom ženom. Ova je, naravno, bježala. U paničnom strahu.
Kako čujem, sada krdo predvode dva bika. Dva Zeusa s Učke.
Ovakve priče, nakon stotina godina prepričavanja, postaju mitovi. Kod nas su još uvijek dio svakodnevice. Možda čak i dio kampanje: Mediteran, kakav je nekad bio. Dođite i živite mitologiju. Pobjegnite pred bikom koji vas želi zavesti. Lutajte šumom u društvu osamljenih kentaura. Prepustite se doživljaju pravog, istinskog, paničnog straha. Pod naletom adrenalina skočite na maslinu. Ovdje. Danas.
