Predškolci u prosjeku provode pred ekranom 2,4 sata radnim danom te 3 sata vikendom. Svoj mobitel posjeduje 6% predškolske djece, a čak 4,2% djece posjeduje vlastiti mobitel prije navršene četvrte godine
„U moje vrijeme“… nije bilo toliko izbora ekrana. Tu je bila televizija i to s malim ekranom i oskudnim izborom programa. Računala su tek kasnije ušla u masovnu upotrebu. A kada i jesu, vrhunac su bile igrice poput Minesweepera, raznoraznih igrica s kartama te zaraznog flipera. Naravno, nismo bili stalno online zbog dva jednostavna razloga – spojiti se na internet i nije bilo baš lako, a tarifa s neograničenim internetom nije bilo! Potrošnja megabajta se pomno pratila kao i pristižući računi.
Mobiteli su također bili tek u usponu. Popularne ciglice služile su isključivo za pozive i SMS poruke, a tko je dobio igraču konzolu pod bor, smatrao bi se pravim srećkovićem!
Iz kratkog nostalgičnog prikaza, možemo se prisjetiti kako u tadašnja vremena nije bilo problema kao što su vrijeme pred ekranima, a pojam poput medijske pismenosti nije još došao u modu.
No, htjeli mi to ili ne, tehnologija nas je u posljednja dva desetljeća potpuno preplavila i danas više ne možemo zamisliti život bez nje. A zašto i bi? Olakšala nam je život u puno vidova. Nema više izgubljenih kilometara – tu je GoogleMaps, fotoaparat je svakome pri ruci, a kome se ne da kuhati, tu su raznorazne dostave koje samo čekaju vaš gladni želudac.
Pretpostavljam da su ekrani preplavili i vaš život, no kakve su navike korištenja ekrana u dječjoj dobi?
Kako hrvatski predškolci provode vrijeme uz ekrane
Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba i Hrabri telefon proveli su sveobuhvatno istraživanje na ovu temu 2016. i 2017. godine u vrtićima diljem Hrvatske. Istraživanje je pokazalo da 80% djece živi u kućanstvima s 5 ili više primjeraka elektroničkih uređaja. U svojim spavaćim sobama 27% djece ima televizor, 8% računalo, a 5% igraće konzole. Čak 90% djece koristi elektroničke uređaje prije spavanja. Predškolci u prosjeku provode pred ekranom 2,4 sati radnim danom te 3 sata vikendom. Svoj mobitel posjeduje 6% predškolske djece, a čak 4,2% djece posjeduje vlastiti mobitel prije navršene četvrte godine.
Iznenađuju li vas ovi podaci?
Negativne strane medija
Dugo izlaganje ekranima je povezano sa slabije razvijenom krupnom i finom motorikom. Primjerice, kod upotrebe joystick upravljača za igranje igrica, jačaju se sinapse (veze) u mozgu za taj hvat ruke. Kako je u realnom životu taj hvat zapravo nepotreban, dolazi do otežavanja učenja pisanja zbog ponovnog učenja pravilnog hvata olovke. U današnje vrijeme je nepravilan hvat olovke, na žalost, jako zastupljen kod djece predškolske i školske dobi.
Također, djeca koja više vremena provode za ekranom u odnosu na motoričke igra na zraku, često su nespretna i nekoordinirana.
Jeste li znali da ako se dijete u ranoj dobi ne izlaže situacijama u kojima hoda, trči, pada, u kasnijoj dobi, dijete će najčešće padati direktno na glavu jer nije naučilo “pravilno” padati, postavljajući ručice ispred sebe?
Igra i motoričke aktivnosti su ključne za zdravi razvoj svakog djeteta!
Istraživanja su pokazala povezanost između vremena provedenog u gledanju televizije (posebno tri i više sati) i pretilosti. Pitate se zašto? Gledanje televizije je sjedilačka „aktivnost“ (pasivnost). Također, propagandni program često potiče konzumiranje brze hrane, slatkiša, ušećerenih žitnih pahuljica i slatkih sokova. Te su reklame osobito zastupljene za vrijeme trajanja dječjih programa!
Prema praćenjima, postoji više emocionalnih teškoća danas u odnosu na 1950., kada su počela mjerenja. S porastom anksioznosti i depresije kod djece tijekom godina došlo je do pada slobodne igre koju su zamijenili ekrani i obaveze – više treninga tjedno, nedostatak slobodnog vremena. Također, navedeno prati i trend sve više zabrana i pravila roditelja vezano uz slobodnu igru – sve se više aktivnosti ne smije, a tu je uvijek i problem blatne robice. S druge strane, postoji trend sve veće popustljivosti i manjka granica vezanih uz korištenje medija. Djeca često koriste ekrane koliko žele te bez uvida roditelja u sadržaj koji se gleda.
Iako se iz navedenog može činiti kako su ekrani potpuno zli i kako bi ih odmah trebalo zabraniti, to baš i nije tako. No, više o svijetloj strani elektroničkih medija te poželjnim navikama njihovog korištenja pročitajte u sljedećem članku.
