Pokrivanjem velikog dijela lica maskom, komplicira se socijalna interakcija. Iako su oči nepokrivene, skrivajući nos i usta od pogleda, otežava se svakodnevna komunikacija
Pandemija COVID-19 i dalje utječe na živote ljudi širom svijeta na mnoge načine. Svjedoci smo konstantnih promjena i uvođenja novih mjera. Jedna od njih je i nošenje maski. Postoje mnoge rasprave i polariteti o maskama – od velikih zagovornika do velikih protivnika. No, ono što se rijetko razmatra u ovoj raspravi jest kako nošenje maski može utjecati na naš društveni život.
Ljudi su prvenstveno društvena bića. Važan dio socijalne interakcije su upravo naša lica. Osim verbalnog dijela, velik dio komunikacije se odvija i neverbalno. Tu facijalne ekspresije tj. pokreti lica igraju važnu ulogu. Stoga nije ni čudno što smo još kao djeca u najranijoj dobi privučeni licima drugih, kako bi mogli vidjeti njihove namjere, želje i potrebe te kako bi mogli procijeniti što se događa u našoj okolini.
Svi volimo nasmiješena lica! Osmijeh nam poručuje da osoba ima dobre namjera te da smo u sigurnoj situaciji. Kada vidimo strah na nečijem licu, brzo možemo zaključiti da postoji određena prijetnja. Kada pak netko izgleda tužno, nudimo podršku i utjehu.
U svakodnevnom životu, takvi su nam znakovi od velike važnosti. Oni nam omogućuju da izgrađujemo bliske odnose i funkcioniramo u našem društvenom svijetu.
No, što se događa kada je takva neverbalna komunikacija otežana upotrebom maski za lice?
Kako se osjećate dok razgovarate s nekim tko ima masku?
Takva „maskirana“ komunikacija može biti neugodna i neobična, u najmanju ruku izazovna!
Često možemo samo nagađati da li se osoba stvarno nasmijala ili je možda ljuta. Izgradnja odnosa s drugim ljudima je sama po sebi kompleksna i zahtjeva puno truda. Maske podižu ljestvicu još i više!
Jeste li održavali sastanak ili prezentaciju pred grupom ljudi koji nose zaštitne maske? Pogledom prolazite kroz gledaoce, tu i tamo možda netko kima glavom u znak odobravanja, ali u principu su to… pokrivena lica. Bezizražajna. Jednaka.
U posljednje vrijeme je postalo također vrlo popularno održavanje sastanaka i edukacija preko platformi kao što je na primjer Zoom. Tu je situacija još neobičnija. Držite prezentaciju grupi ljudi, a pri tome gledate samo u svoju kameru. Ponekad ljude ne čujete i ne vidite.
Pokrivanjem velikog dijela lica maskom, komplicira se socijalna interakcija. Iako su oči nepokrivene, skrivajući nos i usta od pogleda, otežava se svakodnevna komunikacija. Nalazimo se u vremenima koja sama po sebi unose nelagodu i nesigurnost. Pokrivanje lica odnosno restrikcija neverbalne komunikacije stavlja dodatno opterećenje na naš društveni život i socijalne odnose.
Ako vas zanima ova tema, možda ćete htjeti pročitati nešto od literature korištene kod pisanja članka:
https://www.psychologytoday.com/us/blog/the-social-mind/202006/masked-emotions
