Već smo govorili o pudlama, maltezerima i westijima a uz ove popularne pasmine svoje mjesto zauzima i engleski koker španijel. Na prvi pogled ova elegantna,mala pasmina zapravo je prava suprotnost. On je radni pas, paprenog karaktera koji voli rad i aktivnost. U prošlosti su bili pravi lovački psi od kuda im dolazi i sam naziv. On potječe od riječi šljuka ili na engleskom woodcock. To je vrsta šumske ptice za čiji se lov najčešće koristilo španijele. Nekada su svi psi koji spadaju u ovu grupu nazivani španijeli bez obzira da li su bili manji ili veći. Tek su kasnije sa vremenom priznate te dvije pasmine kao zasebne-špringere i kokere. Iako je uzgojen kao lovački pas i ima odlične predispozicije za rad i dresuru, danas je isključivo obiteljski ljubimac. Krase ga mnoge vrline;veoma je vesela i druželjubiva pasmina, privržen je obitelji, zaigran, aktivan i veoma inteligentan. Voli rad i aktivnost iako je veoma tvrdoglav i proždrljiv pa su često skloni debljanju. Potrebno je paziti na njegovu prehranu te ga redovito i aktivno šetati. Iako je idealan kućni ljubimac, prilagodljiv i dobar u blizini djece, nije preporučljivo držati ga zatvorenog u stanu jer će postati razdražljiv. Ova je pasmina kompaktne građe, elegantnog i mišićavog vrata. Prsni koš je dobro razvijen i dubok, a noge su mu ravne i čvrste. Što se glave tiče dužina njuške bi trebala biti ista kao i dužina lubanje. Njuška mora biti kvadratična dok su mu uši nisko usađene u visini očiju. Tanke uške su duge i dosižu do vrha nosa. Dobro su odlakane dugačkom, ravnom, svilenkastom dlakom. Oči su izražene sa posebnim kokerskim pogledom punim živahnosti, inteligencije i topline. Rep je nasađen ispod linije leđa, nošen je vodoravno i obično se kupira iako su u posljednje vrijeme kupiranje zabranile mnoge zemlje. Za one koji namjeravaju postati ponosni vlasnici ove pasmine važno je znati da posjeduju gustu i bogatu dlaku što naravno podrazumijeva dosta brige oko njege i održavanja. Imaju ravnu, svilenkastu dlaku koja ne smije biti niti oštra ni valovita, ni prebujna ni kovrčava. Karakteristike ove pasmine su i zastavice koje se ističu na trbuhu i nogama. Dužina zastavica je od 4-5cm, no ne manja od 2cm. Podrazumijeva se da kad govorimo o ovim karakteristikama mislimo na pravila pasmine koje su obavezne kod čistokrvnih, izložbenih pasa. Uređenje vašeg kućnog ljubimca najviše ovisi o samim vlasnicima i najviše praktičnim razlozima održavanja. S obzirom na gustoću dlake zahtjevaju često održavanje što podrazumijeva češljanje najmanje 2 puta tjedno, te šišanje svaka 2 mjeseca. Kokere je važno redovito iščešljavati kako bi se izbjeglo skupljanje podlake koja guši kožu i često uzorkuje neugodan miris vašeg ljubimca. Glava ne smije biti raščupana pa se šiša mašinom a brije se i jedna trećina ušiju i dio ispod vrata. Što se tiče leđa neki uzgajivači preferiraju da se dlaka na tom dijelu samo čupka i češlja tj. izvlači se podlaka. No za takvo održavanje potrebno je više truda i vještine. Zato većina vlasnika šiša i taj dio. Šape se šišaju škarama a isto tako se poravnavaju i definiraju i zastavice. Pod obavezno napomenula bih i redovitu brigu i čišćenje očiju i ušiju na koje su kokeri posebno osjetljivi. Ova pasmina izuzetno je popularna i ukratko rečeno to je malen pas velikog srca i neustrašiva duha. Preporučila bih ga svima koji žele temperamentnog i veselog prijatelja, izuzetno privrženog obitelji.