Osobe koje boluju od epilepsije su normalne osobe, koje samo imaju neke medicinske probleme. Mnoge forme epilepsije nisu nasljedne mada se neki oblici mogu češće javiti u nekim obiteljima. Treba imati na umu da se u povijesti spominju imena osobai koji su u svome životu postigli velike uspjehe u različitim životnim disciplinama, kao npr. U religiji i povijesti, kao ratnici i vojskovođe, u književnosti, slikarstvu i glazbi, a za koje postoji naznake da su bolovali od epilepsije ili sličnih napadaja. Dijagnoza epilepsije uglavnom se temelji na vrlo savjesno uzetoj anamnezi, po mogućnosti utvrđenoj i hetero podacima (od rodbine) o početku i opisu napada (posebice je potrebno obratiti pozornost na moguće žarišne kvalitete napada) kao i o ponašanju bolesnika u tijeku i poslije napada. Kao ključni pokazatelji koji se općenito primjenjuju u dijagnosticiranju epilepsije uzimaju se: EEG - Iako ne postoji dijagnostički test kojim bi se epilepsija stvarno mogla jednostavno dijagnosticirati ili kojim bi se lako isključila ta dijagnoza, elektroencefalografija (EEG) predstavlja neinvazivni postupak koji je od neprocjenjive koristi u postavljanju dijagnoze i praćenju tijeka bolesti I prognoze epilepsije. Epileptični napadi mogu oštetiti mozak, a ponovljeni napadi tijekom određenog niza godina vode znatnijem oštećenju moždanih živčanih stanica. To oštećenje ovisi ne samo o učestalosti već i obliku epileptičnih napada. U bolesnika s epilepsijom može doći i do psihičkog propadanja. Zato je od životnog značenja bolest što ranije staviti pod nadzor. Liječenje epilepsije se provodi ovisno o vrsti napada, a prevladava mišljenje da je najidealnija primjena samo jednog lijeka. Potrebno je uložiti još mnogo napora kako bi se uklonile stoljećima prisutne predrasude prema osobama koje boluju od epilepsije. Danas postoji mogućnost odgovarajućeg liječenja tih bolesnika i uključivanja u društveni I profesionalni život. Suvremena antiepileptična terapija, bez sedativnog učinka, dopušta tim bolesnicima normalno školovanje kao i profesionalnu aktivnost. Neophodno je potrebno upozoriti bolesnika i njegovu okolinu o potrebitosti redovitog uzimanja propisanih lijekova, jer neredovito ili nedostatno uzimanje lijekova, kao i nagli prekid terapije može dovesti ne samo do slabe kontrole epileptičnih napada već i do fatalnih komplikacija.Kod ocjene radne sposobnosti bolesnika s epilepsijom u obzir se uzima vrsta i učestalost napada, promjene u EEG-u, cirkardijalni ritam (dnevno budni-noću spavamo) i vrsta posla koju bolesnik obavlja. Ocjena je u pravilu individualna za svakog pojedinačnog bolesnika. U pravilu se nastoji bolesniku omogućiti normalan život i rad. Smatra se da je za bolesnika s epilepsijom kontraidiciran noćni rad te rad u smjenama te da nisu sposobni za rad na visni, pored vatre, vode, električnih uređaja kao i za rad na tekućoj traci. Prema našim zakonima bolesnik s epilepsijom nije sposoban za nošenje oružja niti vojnu službu.